Francuska je 1830. izvela invaziju na Alžir - bila je to nasilna kampanja "spaljene zemlje", sve se činilo kako bi se umanjila moć tamošnjih vladara. Vojna kampanja, koju je predvodio maršal Thomas Robert Bugeaud, također je uključivala masakriranje lokalnog stanovništva, masovna silovanja i brojne druge ratne zločine. Od oko 3 milijuna Alžiraca koliko ih je tada tamo živjelo, ubijeno je između 500,000 i milijun.
1834. Alžir postaje francuska vojna kolonija, a godine 1848. proglasili su Alžir sastavnim dijelom Francuske te je podijeljen u tri regije (Alger, Oran i Constantine). Pošto je to sada "Francuska", mnogi Francuzi, ali i drugi Europljani (naročito Španjolci i Talijani), počeli su se doseljavati u Alžir.
No, na prijelazu stoljeća i kasnije u 20. stoljeću (naročito nakon Prvog svjetskog rata u kojem su Alžirci ginuli boreći se, jer drugog izbora nije bilo, za Francusku) počeo se buditi alžirski nacionalizam, želja za oslobođenjem od francuske vladavine. Bilo je raznih pokušaja političkog djelovanja, no u konačnici mnogima je postalo jasno da se Alžir na taj način neće domoći slobode već kako to može dobiti jedino silom, ratom protiv francuskog okupatora.
1. studenog 1954. godine osnovan je Nacionalni oslobodilački front (Alžira) ili FLN. I tog istog dana začuli su se i prvi hici. Počeo je Alžirski rat za neovisnost.
FLN gerilci napali su vojne i civilne francuske ciljeve diljem Alžira, a tog jutra FLN je, iz Kaira, emitirao poruku u kojoj se poziva sve alžirske muslimane da ustanu i priključe se nacionalnoj borbi za "obnovu alžirske države, suverene, demokratske i socijalne - na temeljnim principima Islama".
Rat nije počeo naglo, ali širio se zemljom. Francuzi su isprva mislili kako će to biti tek još jedan sukob s manjom skupinom pobunjenika, no do 1956. godine - naročito nakon FLN-ovih bombaških napada na francuske mete u glavnom gradu Alžira - postalo im je jasno da ovo više nije okršaj, ovo je rat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
