Strava!
Otkad je Izrael 13. lipnja pokrenuo svoju ilegalnu agresiju protiv Irana, nagađanja su se vrtjela oko uloge koju je odigrao MOSAIC – alat koji je stvorila sumnjiva špijunsko-tehnološka tvrtka Palantir.
Ovaj softver je duboko ugrađen u operacije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), posebno u njezinu misiju „zaštite“: inspekcije i praćenje usklađenosti država sa sporazumima o neširenju nuklearnog oružja.
MOSAIC je bio središnji dio ovog rada već desetljeće, a administracija bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame ga je tiho integrirala u Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA) s Iranom iz srpnja 2015.
Špijunaža prikrivena kao nadzor
Sporazum je inspektorima IAEA-e omogućio neograničen pristup iranskim nuklearnim postrojenjima kako bi potvrdili nepostojanje programa nuklearnog oružja. U tom procesu, agencija je prikupila ogromnu količinu podataka: snimke nadzora, mjerenja senzora, dokumente o postrojenjima – sve je to uneseno u MOSAIC-ov prediktivni sustav.
Ipak, ključna uloga softvera u sporazumu ostala je skrivena sve do Bloombergovog razotkrivanja u svibnju 2018., samo nekoliko dana prije nego što je američki predsjednik Donald Trump, tijekom svog prvog mandata, jednostrano raskinuo sporazum i pokrenuo takozvanu vašingtonsku kampanju "maksimalnog pritiska" protiv Teherana.
Unatoč tome što je Trump raskinuo sporazum, inspekcije iranskih nuklearnih postrojenja nastavljene su, kao i MOSAIC-ovo praćenje teheranskog nuklearnog programa. Kako je Bloomberg primijetio, Palantirova tehnologija pomogla je IAEA-i da prouči ogromne količine informacija iz različitih izvora, uključujući 400 milijuna "digitalnih objekata" diljem svijeta, poput "informacija s društvenih mreža i satelitskih fotografija unutar Irana" - sposobnost koja je "izazvala zabrinutost da bi IAEA mogla prekoračiti granicu između nuklearnog praćenja i prikupljanja obavještajnih podataka".
Bloombergov članak također je dao povoda za često izraženu iransku zabrinutost da Mosaic pomaže Izraelcima u praćenju iranskih znanstvenika radi atentata:
„Alat je analitička jezgra nove agencijske platforme MOSAIC vrijedne 50 milijuna dolara, pretvarajući baze podataka klasificiranih informacija u karte koje pomažu inspektorima da vizualiziraju veze između ljudi, mjesta i materijala uključenih u nuklearne aktivnosti, pokazuju dokumenti IAEA-e.“
Bloomberg je citirao čelnika britanske tvrtke koja „savjetuje vlade o pitanjima provjere“ o opasnostima unošenja lažnih podataka u MOSAIC, „bilo slučajno ili namjerno“:
„Generirati ćete lažni rezultat ako u sustav dodate lažnu pretpostavku bez odgovarajućeg kvalifikatora... Na kraju ćete uvjeriti sebe da su sjene stvarne.“
Osnovna i stalna zabrinutost Teherana je da je MOSAIC pod snažnim utjecajem Palantirovog „softvera za prediktivno policijsko djelovanje“. Koriste ga mnoge agencije za provođenje zakona diljem zapadnog svijeta uz ogromne troškove, ova je tehnologija vrlo kontroverzna i utvrđeno je da pokazuje opasne, obmanjujuće pristranosti, što dovodi do pogrešnih intervencija „prije zločina“.
Doista, MIT Technology Review je otvoreno pozvao na demontiranje prediktivne tehnologije u izvješću koje se bavi time koliko je tehnologija bila opasna u analizi čak i domaćih kriminalnih podataka:
„Nedostatak transparentnosti i pristrani podaci o obuci znače da ovi alati nisu prikladni za svoju svrhu. Ako ih ne možemo popraviti, trebali bismo ih se riješiti.“
S obzirom na uključivanje sumnjivih obavještajnih podataka – poput iranske nuklearne arhive koju je ukrao Mossad, a koju izraelska agencija otvoreno slavi zbog obmane – vrlo je vjerojatno da su takvi korumpirani podaci pokrenuli neopravdane inspekcije. Bloomberg je citirao pregovarača koji je pomogao u izradi sporazuma iz 2015., izražavajući zabrinutost zbog toga kako bi „prljavi ili nestrukturirani podaci“ mogli dovesti do „naleta nepotrebnih iznenadnih inspekcija“.
Palantirov softver posebno je pomogao IAEA-i da „planira i opravda neplanirane istrage“ – najmanje 60 ih je provedeno dok američko-izraelski napadi nisu okončali inspekcije.
Podaci kao oružje
Dana 31. svibnja, IAEA je objavila izvješće u kojem se sugerira da Iran možda još uvijek razvija nuklearno oružje. Iako iz IAEA nisu predstavili nikakve nove dokaze, njihove sumnjive optužbe odnosile su se na „aktivnosti koje datiraju desetljećima“ na tri lokacije gdje se, navodno, do početka 2000-ih rukovalo „nedeklariranim nuklearnim materijalom“.
Njihovi nalazi potaknuli su Upravni odbor UN-ovog tijela za nuklearnu sigurnost da 12. lipnja optuži Iran za „kršenje svojih obveza neširenja nuklearnog oružja“, pružajući Tel Avivu propagandni izgovor za njihov ilegalni napad sljedećeg dana.
Dana 17. lipnja, šef IAEA-e Rafael Grossi priznao je da agencija „nema dokaza o sustavnom nastojanju Teherana da se razvije nuklearno oružje“. Ipak, šteta je učinjena. Iranski zakonodavci, pozivajući se na tajno dijeljenje osjetljivih podataka IAEA-e s Tel Avivom i Grossijevo tajno dosluhivanje s izraelskim dužnosnicima, obustavili su svaku suradnju s agencijom.
Ovo bi mogao biti najmudriji put za druge države pod nadzorom IAEA-e. MOSAIC je sada toliko isprepleten s dnevnim funkcijama agencije da bi se svaka zemlja koja je meta promjene režima mogla naći optuženom za nuklearne ambicije na temelju proizvedenih dokaza.
Dokument IAEA-e iz 2017. otkriva da se MOSAIC sastoji od „preko 20 različitih projekata razvoja softvera“. Pokrenut u svibnju 2015., nadalo se da će revolucionirati „zaštitu“ diljem svijeta.
Izvješće je opisalo MOSAIC kao pružanje inspektorima „niza alata s kojima se mogu suočiti s izazovima budućnosti“. Na primjer, Paket elektroničke provjere (EVP) omogućuje automatsko prikupljanje i obradu terenskih podataka – uključujući planiranje, izvještavanje i pregled. Kada inspektori posjete objekt, bilježe ogromne količine informacija – koje se odmah analiziraju u sjedištu putem EVP-a.
Drugdje, Platforma za suradničku analizu (CAP) omogućuje dubinsko unakrsno povezivanje internih i otvorenih izvora podataka, uključujući snimke iz ptičje perspektive. Podržava ključne procese zaštite IAEA-e: „planiranje, prikupljanje i analizu informacija, provjeru i evaluaciju“.
CAP daje IAEA-i „mogućnost pretraživanja, prikupljanja i integriranja više izvora podataka i informacija kako bi se omogućila sveobuhvatna analiza“. Dužnosnik IAEA-e citiran u dokumentu izjavio je da platforma predstavlja „veliki skok naprijed u analitici“ i „prekretnicu“, omogućujući IAEA-i da prikupi „mnogo veću količinu informacija, a također i da analizira te informacije detaljnije nego prije“.
Takav analitički kapacitet daje inspektorima „mogućnost uspostavljanja odnosa između informacija iz više izvora, tijekom vremena“ i „razumijevanja ogromnih količina podataka“.
CAP također pomaže u prikupljanju i evaluaciji informacija iz otvorenih izvora. U dokumentu se navodi da platforma može „obraditi puno više informacija otvorenog koda nego što Ministarstvo trenutno ima kapacitet“ te omogućuje osoblju „pretraživanje informacija u cijelom repozitoriju; pažljivu unakrsnu provjeru različitih vrsta informacija; i korištenje informacija u vizualnim formatima“, kao što su „snimke iz ptičje perspektive“.
„Izvanproračunski doprinosi“ američke vlade
Svi ovi obavještajni podaci vrlo su osjetljivi i bili bi prava riznica za države koje namjeravaju poduzeti vojne akcije protiv nacija koje se nalaze na meti IAEA-e. Prema izvješću iz 2017., inspektori su 2015. proveli 13.248 dana na terenu i pregledali 709 nuklearnih postrojenja. Te su brojke od tada porasle. Sve to vrijeme, MOSAIC – malo poznati alat za „rano otkrivanje zlouporabe nuklearnog materijala ili tehnologije“ – ostao je operativan.
U izvješću se navodi da je MOSAIC financiran iz redovnog proračuna IAEA-e, Fonda za velika kapitalna ulaganja i „izvanproračunskih doprinosa“. Njihovi troškovi u to vrijeme iznosili su oko 41 milijun eura (približno 44,15 milijuna dolara) – gotovo 10 posto ukupnog godišnjeg proračuna agencije. Izvor i veličina tih izvanproračunskih doprinosa ostaju nejasni, možda namjerno, ali bilješka Kongresne istraživačke službe pokazuje da Washington formalno financira IAEA-u u iznosu od preko 100 milijuna dolara godišnje.
Štoviše, SAD dosljedno osigurava više od 90 milijuna dolara izvanproračunskih doprinosa svake godine. Drugim riječima, gotovo polovica proračuna IAEA-e dolazi iz SAD-a, što sugerira da je MOSAIC u potpunosti stvoren o trošku Washingtona.
Vrijeme njegovog uvođenja - dva mjeseca prije nego što je dogovoren nuklearni sporazum Obamine administracije - moglo bi dodatno ukazivati na to da je financiranje izričito imalo na umu Iran. Kao što je tadašnji glavni direktor IAEA-e Yukiya Amano otkrio u ožujku 2018., prodiranje udruženja u Teheran bilo je bez presedana.
Na konferenciji za novinare, Amano je IAEA-in nuklearni "režim verifikacije" u Iranu nazvao "najrobustnijim na svijetu". Inspektori organizacije provodili su "3000 kalendarskih dana godišnje na terenu" u zemlji, snimajući "stotine tisuća slika koje svakodnevno snimaju naše sofisticirane nadzorne kamere", što je bilo "otprilike polovica ukupnog broja takvih slika koje prikupljamo diljem svijeta".
Ukupno je IAEA mjesečno prikupljala "preko milijun informacija iz otvorenog izvora".
IAEA-ina opsesija Iranom, zajedno sa sumnjama da je Iran dostavio imena nuklearnih znanstvenika - koje je kasnije ubio Izrael - postavlja pitanje: Je li sporazum iz 2015. oduvijek bio špijunska operacija industrijskih razmjera osmišljena kao priprema za rat?
Val atentata na nuklearne znanstvenike i zapovjednike IRGC-a u ranim fazama neuspjelog rata Tel Aviva protiv Irana čini se da podupire taj zaključak.
Iranski dužnosnici ne samo da su obustavili suradnju s IAEA-om i naredili demontažu inspekcijskih kamera, već su i odbili Grossijev zahtjev za posjet bombardiranim nuklearnim lokacijama. Ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi nazvao je inzistiranje šefa IAEA-e na posjetu pod izlikom zaštitnih mjera "besmislenim i moguće čak i zlonamjernim".
Jasno je da svaka država koja još uvijek surađuje s IAEA-om sada mora računati s mogućnošću da se ne prati - već da se mapira za rat.
K. Klarenberg
