Bravo, Davore!
Ne, ne iz njegove hotelske sobe na Manhattanu. Ne, ne iz ureda u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Upravo s govornice Opće skupštine Ujedinjenih Naroda u petak ujutro, izraelski 'ministar kriminala' Benjamin Netanyahu izdao je naredbu za ubojstvo Sayyeda Hassana Nasrallaha, vođe pokreta otpora Hezbollah u Libanonu.
Ubrzo nakon što je napustio govornicu nakon govora nalik Churchillu, megalomanski premijer Tel Aviva naredio je tepih bombardiranje južnog predgrađa Beiruta, poznatog kao Dahiyeh.
Stambene zgrade i civilna infrastruktura u susjedstvu sravnjeni su sa zemljom u roku od nekoliko sekundi kad se Netanyahu udaljio od govornice UN-a.
Obratio se hrpi delegata UN-a koji već godinu dana kliču izraelskom genocidu u Gazi, dok su drugi savjest izašli iz dvorane, oglušivši se na ratnog zločinca.
Nekoliko sati nakon najsmrtonosnijih napada na Bejrut od 2006., pojavila se slika Netanyahua kako razgovara telefonom s dva vojna dužnosnika koji stoje iza njega u nečemu što je izgledalo kao da je iz New Yorka, ali nije poznato je li snimljena u njegovoj hotelskoj sobi ili u sjedištu UN-a.
Gdje su Ujedinjeni narodi, pitate se? Gdje je Međunarodni kazneni sud? Gdje je Međunarodni sud pravde? Pogledajte Palestinu u proteklih 76 godina: ako možete objasniti okupaciju, onda možete objasniti postojanje međunarodnog prava - i kako je opetovano propalo, i najvećim dolarima plaćenim da bude tako.
Proteklih tjedan dana, od početka 79. zasjedanja Generalne skupštine UN-a 24. rujna, sve što smo čuli od svjetskih čelnika su pozivi da se zaustave patnje u Gazi i agresija na Libanon.
Čini se da njihovi pozivi nisu bili svjesni vapaja djece u Gazi koju su njihovi ožalošćeni roditelji pronašli pougljenjenu, raskomadanu i pokopanu, i vapaja žena u Libanonu koje umataju svoje muževe, sinove i braću u bijeli pokrov mučeništva.
Ukratko, prođimo samo kroz neke od povreda koje je izraelski režim počinio u vezi s međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim običajnim pravom.
Kršenje Ženevskih konvencija međunarodnog prava i uključivanje svih dijelova sljedećeg:
Pravilo 2: Širenje terora među civilima
Pravilo 7: Načelo razlikovanja
Pravilo 11: Neselektivni napadi
Pravilo 14: Razmjernost
Pravilo 17: Ilegalna sredstva i metode ratovanja
Pravila 25 do 30: Gađanje medicinskih jedinica i osoblja
Pravilo 31: Ciljanje osoblja za humanitarnu pomoć
Pravilo 34: Ciljanje na novinare
Pravilo 35: Ciljanje na bolnice i sigurne zone
Pravilo 45: Uništavanje prirodnog okoliša
Pravilo 51: Uništavanje i zapljena imovine na okupiranom području
Pravilo 53: Izgladnjivanje kao metoda ratovanja
Pravilo 65: Perfidija
Pravilo 71: Oružje koje je prirodno neselektivno
Pravilo 84: Zapaljivo oružje
Pravilo 90: Nečovječno postupanje i mučenje
Pravilo 93: Silovanje i seksualno nasilje
Pravilo 97: Korištenje živih štitova
Pravilo 106: Neljudski uvjeti ratnih zarobljenika
Pravilo 112 do 117: Zlostavljanje mrtvih i nestalih
Pravilo 129: Prisilno premještanje
Pravilo 133: Uništavanje imovine raseljenih
Pravilo 134: Ugrožavanje žena
Pravilo 135: Ugrožavanje djece
Preko 30 kršenja međunarodnog prava i niti jedan tužitelj nije mogao izdati nalog za uhićenje protiv Netanyahua ili Yoava Gallanta ili Bennyja Gantza, ili čak zabraniti Netanyahuu da govori u UN-u.
Zbog čega su osnovani Ujedinjeni narodi? Nije li svrha ove organizacije bila održavanje i provođenje mira i sigurnosti? Koja je svrha zbog koje je osnovan Međunarodni kazneni sud? Zar nije procesuirati pojedince koji su počinili zločine protiv čovječnosti i ratne zločine?
Prilično je smiješno postavljati ova pitanja u svijetu u kojem su ljudska prava postala selektivna, a međunarodno pravo služi onima koji ga krše.
Sjedinjene Države najveći su financijer UN-a i mnogih njegovih tijela, pa se slobodno može reći da novac govori (ili šuti u ovom slučaju). Ujedinjeni narodi su rođeni iz Lige naroda koju je 1920. za mir u svijetu osnovao predsjednik SAD-a Woodrow Wilson koji je i sam podržao i odobrio Balfourovu deklaraciju odgovornu za okupaciju Palestine.
Nakon neuspjeha nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, UN su osnovali američki predsjednik Franklin D. Roosevelt i nitko drugi do britanski premijer Winston Churchill.
UN, ICC i ICJ su svojom šutnjom i nedjelovanjem postali sukrivci i dali Netanyahuu – i američkoj administraciji – ‘dozvolu za ubijanje’.
