biološka emocija kao oružje

Agresivnost, bijes i ljutnja često imaju konotaciju razorne emocije koja se teško kontrolira. Ljudi u napadu bijesa mogu napraviti vrlo iracionalne stvari koje im inače možda ne bi nikada ni pale na pamet. Agresivnost je unatoč mnogim analizama još uvijek ostala nedovoljno istražena pojava. Ipak najbolji istraživač vlastite agresije možete biti upravo Vi sami.

Ako su bijes i agresivnost doista iracionalni i uništavački nagoni, kakvima ih najčešće smatramo, postavlja se pitanje zašto ih je prirodna selekcija i evolucija tako detaljno isklesala u ljudskoj prirodi?

Agresivnost i pumpanje adrenalina

Kako bi u potpunosti razumjeli agresivnost kao emociju moramo je prvo smjestiti u odgovarajuću kategoriju kojoj pripada, a to je ona biološka. Dugo se vjerovalo kako je količina agresivnosti rezultat dobrog/lošeg odgoja, ali činjenica da je naša manifestacija agresivnosti jako slična životinjskoj dokazuje kako i mi, kao pripadnici jedine "razumne" vrste, dijelimo mnogo s ostalima stanovnicima Zemlje.

Najkraća, a možda i najpraktičnija definicija agresije i bijesa može se protumačiti kroz "fight or flight" (engl. boriti se ili pobjeći) teoriju koju je prvi skovao Walter Cannon 1915-e.

Teorija pojašnjava događanja u našem mozgu nakon što smo nečim isprovocirani ili osjetimo fizičku/psihičku prijetnju.

Protok krvi nam se naglo ubrzava, a mozak šalje naredbe za pumpanje adrenalina u krvotok. Navedene reakcije daju nam trenutačno veću fizičku snagu i podižu granicu boli. Mozak se pritom također oslobađa svih suvišnih misli, a opcije se svode samo na dvije: Braniti se ili napasti.

Agresija je u svojoj suštini primarni osjećaj koji su naši davni preci koristili za preživljavanje. Poznata je činjenica da u slučaju smrtonosne prijetnje golemo pumpanje adrenalina ljudima može dati gotovo "nadnaravnu" snagu.
Jedan od brojnih primjera su ljudi koji su preživjeli pad sa velike visine koju logički nebi mogli preživjeti. Svjedoci govore o potpunom izostanku boli pri udaru o tlo.

Trenutni gubitak razuma

Pri oslobađanju bijesa spremni smo za potpuno nerazumne radnje. Npr. isprovocirana osoba spremna je napasti osobu veću i jaču od sebe. Lakši oblik, ali zato mnogo češći primjer, je dugo trubljenje u automobilu nakon prometne provokacije. Vozač u napadaju adrenalina stišće trubu i ne pušta je minimalno 10-ak sekundi.
Ovaj nekulturni primjer dobar je način da vozaču do Vas izmjerite kolanje adrenalina u vremenskom intervalu. Nakon što konačno pusti trubu, to je znak da je prva adrenalinska faza završena i slijedi oporavak i povratak u stvarnost.

Znajući kakve efekte donosi napad bijesa, predlažemo da se suzdržite od ovakve seanse trubljenja u automobilu, ponajprije zbog činjenice da osobi kojoj trubite zbog Vaše reakcije također mozak pumpa velike količine adrenalina.

Dizanje previše buke i galame zbog prometne gužve svakako nije kulturan ni opravdani čin da angažirate svoje zalihe adrenalina, s druge strane potpuno potiskivanje bijesa također nije preporučljivo.

Potisnuta agresija kao smrtonosno oružje

U današnjem modernom društvu agresivnost je često okarakterizirana kao nezrela i necivilizirana reakcija na frustracije, opasnost ili gubitak. Smirenost, hladnokrvnost, nedodirljivost i okretanje drugog obraza smatra se socijalno primjerenijim odgovorom.

Prakticiranje ovakvog stava često dovodi do mnogo težih posljedica. Konstantno negiranje agresivnosti i bijesa je negiranje vitalne biološke funkcije, kao što bi bilo negiranje potrebe za snom.

Ako uzmemo primjer ljudske potrebe za snom i odlučimo je zanemariti vidjet ćemo se da su posljedice loše po nas. Prije ili kasnije ćemo zaspati, u najgorem slučaju to se može desiti u smrtonosnoj situaciji, recimo za volanom.

Negiranje agresije može dovesti do njene nagle neumjerene eksplozije. Pri tom oslobađanju akumulirane agresije često stradaju nedužni. Također negacija može dovesti do stalnih nemirnih i nasilnih misli iznutra koje potom mogu rezultirati noćnim morama i raznim psihičkim poremećajima.

Agresija koja je prisilno okrenuta prema unutra, a ne kako je biološki predviđena - prema vani, rezultira depresijom. U današnjem društvu je depresija postala opasan simptom od kojeg boluje velik broj ljudi, prije svega u zapadnom društvu.
Razlog za toliko depresivnih ljudi, naročito mladih, može se pronaći upravo u socijalnom kodeksu koji im je nametnut. Praksa izbjegavanja bijesa, biološke reakcije, kao moralno neopravdanog osjećaja forsira mlade da se zatvaraju u sebe.

Naravno, tome pridonosi i kultura koja glorificira širok osmijeh bez obzira na situaciju, kao i povjeravanje svojih osjećaja/misli kao znak slabosti.

Osobe koje rade na stalnom izbjegavanju bijesa ipak moraju taj adrenalinski višak "ispucati" negdje. To se često manifestira stvaranjem opsesija, raznih fobija, paranoja, čak i bipolarnosti.

Jeste li pasivno ili agresivno bijesni?

Sukladno opcijama ispucavanja ili akumuliranja agresije, bijes možemo podjeliti na dvije skupine: Pasivni bijes i agresivni bijes.

Pasivni bijes i simptomi:
- tajanstveno ponašanje, pričanje "u bradu", izbjegavanje kontakta oči u oči, ogovaranje
- manipulacija, provociranje osoba kako bi ih potakli na bijes samo zato da im možemo zbog toga prigovarati
- emotivne ucjene, iskorištavanje novca i drugih materijalnih sredstva kako bi nekome naštetili
- prečesto okrivljavanje sebe
- prevelika požrtvovnost u svrsi izazivanja reakcije od drugih osoba samo kako bi njihovu pomoć odbili
- izostanak reakcije na tuđu agresiju
- okretanje leđa svim oblicima krize, izbjegavanje konflikta


Agresivni bijes i simptomi:
- prijetnje osobama na način da im govorimo kako bi mogli nauditi njima, njihovim poznanicima ili njihovoj imovini
- trubljenje u autu, lupanje vratima
- fizičko i verbalno nasilje, korištenje vulgarnih izraza
- uništavalački nagoni, razbijanje predmeta, divlja vožnja
- okrivljavanje drugih za vlastite pogreške
- potreba za osvetom
- nepredvidljivost tj. eksplozija agresivnog ponašanje zbog sitnica
- konzumacija velike količine alkohola, drogiranje

Krivi odgoj nikoga ne opravdava

Unatoč biološkim predispozicijama za izražavanje bijesa, odgoj ipak igra određenu ulogu. Odgoj u kojem se tolerira bijes ili obitelj u kojem je dijete stalno izloženo bijesu najčešće će rezultirati odraslom osobom koja će imati probleme s kontroliranjem bijesa.

Ipak, važno je za istaknuti da bez obzira kakav odgoj je pojedinac imao nema nikakvog opravdanja da svoj bijes objašnjava s "tako sam odgojen, što ja sad tu mogu?".

Takve izjave i njoj slične su potpuno krive. Ljudsko biće nije kompjuterski program u koji se unose komande i zadaci. Svaka odrasla osoba bira svoj način ponašanja u društvu i uvijek može promijeniti svoj stil ukoliko smatra da mu ne odgovara i/ili nije primjeren.

Što potiče dugoročnu agresiju?

Kada osoba počinje doživljavati učestale napada bijesa koji se s vremenom sve češće pojavljuju, očito se radi o simptomu dugoročne agresije.

Dugoročna agresija može se lako objasniti hipotezom "frustracija-agresija".
Naime, kako smo već i spomenuli, agresija je prirodna reakcija na svaki oblik frustracije.
Frustracija pak nastaje kada motivirani pojedinac nikako ne može dosegnuti ciljeve koje si je postavio.
Pojedinac se najčešće osjeća izvrgnut nekoj vrsti nepravde koja ga spriječava u njegovim planovima,

Nemogućnost ostvarenja ciljeva pojedinca, u početku, najčešće natjera na još jači režim rada i odricanja kako bi do zacrtanih ciljeva ipak stigao.
Kako bi ostvario zacrtano pojedinac nastavlja prema cilju i pritom konstantno ulaže sve više i više vlastite energije, najčešće i preko svojih normalnih mogućnosti.

Kako se unatoč uloženim naporima (fizičkim, mentalnim, financijskim ili drugim) cilj ne postiže, njegove frustracije eksponencijalno rastu. Nagomilane frustracije pretvaraju se s vremenom u kroničnu agresiju.

Pojedinci koji pate od kronične agresije jako se teško iz nje izvlače i gotovo nikada se ne mogu vratiti na prijašnje stanje. Razlog tome je što pojedinac za trajanja kronične agresije (koja može potrajati godinama) radikalno mijenja svoja prijašnja viđenja svijeta oko sebe. Postaje izrazito osjetljiv na nepravdu, kako individualnu tako i globalnu.
Formiraju se stavovi vezani uz emocije, ljubav, ali i politiku.

Agresivne pozitivne promjene

Stalna agresija i frustracije u mnogim slučajevima su također pokrenule pozitivne promjene.

Razne političke revolucije uvjetovane su upravo agresijom koja pojedincu nalaže da ne smije vječno ostati poslušan kao pas, već raditi na promjeni i pobuni protiv potlačenosti.

Na taj način okončane su mnoge svjetske tiranije i diktature, kao i nehumani sustavi kao što je npr. robovlasnički.

Agresija se također u stručnim istraživanjima usko veže i uz termine kao što su junaštvo, hrabrost i herojstvo.

Ja i moja agresija

Možemo zaključiti da je agresija oružje koje svi posjedujemo, oružje koje možemo upotrijebiti za stvaranje podjednako dobrog, ali i zlog. Da naša agresija nebi postala zlo koje nanosimo sebi i drugima, moramo je prije svega dobro shvatiti i razumjeti kao opći termin, ali i na osobnoj razini.

Ukoliko imate problema sa kontrolom Vaše agresije sada se možete našaliti i suprotstavljenom sugovorniku koji Vas živcira reći kako upravo dobivate porciju adrenalina, a u Vašim mislima nema ničega osim trenutačne "debate".
Ipak to najvjerojatnije nećete učiniti jer ćete, nažalost, biti toliko usredotočeni na novonastali konflikt da ćete se ovog domišljatog prijedloga sjetiti tek puno kasnije.

Svaki organ i dio našeg tijela ima svoju distinktivnu i važnu funkciju. Za naše osjećaje vrijedi isto. Zbog toga nemojte pokušavati eliminirati ništa od onoga što je prirodna evolucija smatrala neophodnim da posjedujete.

Agresija je samo jedan u paleti osjećaja koji ćete osjećati cijelog života, zato naučite proučavati sebe samoga kao i Vaš mozak koji najčešće bez Vašeg znanja i pristanka ima tendenciju proizvoditi najrazličitije od njih.