ovo mi je od nekud poznato

Sigurno ste se našli u situaciji da ste osjetili kako se pred vašim očima na trenutak odvija nešto već viđeno. Unatoč novo nastaloj situaciji obuzima Vas osjećaj da se radnja, ili čak sljed radnji, koju gledate već dogodila.

Déjà vu - "već viđeno". Termin je prvi skovao francuski istraživač Émile Boirac.
Jedno je sigurno, u trenutku kada doživite deja vu osjetit ćete se pomalo nelagodno i čudno.
Ali što potiče taj feneomen? Kako do njega dolazi?
Nema čvrstih rezultata na temu Deja Vu upravo zbog činjenice da se fenomen nemože stvoriti u laboratorijskim uvijetima.
Ipak znanost je uspijela rasčlaniti 3 tipa ovog fenomena.

Kada netko spimnje Déjà vu najčešće se to odnosi upravo na Déjà vécu.
Prema istraživanjima oko 70% populacije doživjelu je Deja Vu. Najćešće u dobi od 15 do 25 godina.
Posebno je zanimljivo da se najćešće radi o sasvim običnim situacijama, no zbog nekog razloga detalji nam se toliko urežu u sjećanje da ih pamtimo godinama.

Recimo da ste krenuli u šetnju na jutarnju kavu, istim putem kojim prolazite godinama. Cestom kraj Vas prođe crveni automobil, a preko puta vidite skupinu ljudi koja čeka autobus.
Ima li nešto neobično u ovoj situaciji? Upravo tako, ništa.
No igrom slučaju, bez Vašeg pristanka, Vaš mozak je fotografirao cijelu situaciji, do najsitnijih detalja. Od brzine kojom se automobil kretao, naočala koje je nosio vozač pa do mirisa koji se osjetio u zraku tog jutra.
5 sekundi kasnije više uopće ne marite za sve to, vjerovatno niste ni u samom trenutku. Ali ako jednog jutra krenete na kavu istim putem i situacija se odigra ponovo, makar i za nekoliko godina, osjetit ćete već opisane simptome. Naravno Vama neće uopće biti jasno zašto.

Takve pojave su sasvim normalne i nema razloga za uznemirenost. Naravno baba gatara bi Vas na temelju Vašeg iskustva mogla uvjeriti da ćete u idućem životu biti crveni automobil.


Za razliku od Déjà vécu, ovaj podtip se bazira na osjećajima.

Potaknuti ga može recimo nečiji glas, čak i Vaš glas. Osjećaj je trenutnog zadovoljstva, kao da ste pronašli nešto što ste već dugo vremena tražili. Npr dok čitate knjigu, čitate u sebi i čujete svoj glas. Određena rečenicu može Vas potaknuti na to.

Zanimljivo je da Déjà senti kratkotrajan i već nakon minute se nećete sjećati da se uopće dogodio.


Jedan od rjetkih tipova Deja Vu. Manifestira se na način da se uspiješno snalazite u nepoznatom prostoru. Znate puteve po nepoznatom gradu, proplanku ili čak kući u kojoj se nalazite po prvi puta.

Posebno je neugodan osjećaj ako npr u nepoznatoj kući znate što se nalazi iza određenih vrata. Unatoč činjenici da Vam mozak govori kako je to nemoguće dokazi se otkrivaju pred Vašim očima.

Mnogi su pokušali ovaj fenomen povezati s snovima, reinkarnacijom čak i van tijelensim iksutsvima.
Najlogičnije rješenje bi ipak bilo da ste vjerovatno negdje pročitali nešto o toj lokaciji. Moguće je da je to bilo davno, pa se ne sjećate. No ipak geografska kordinacija Vam je ostala u podsvijeti.



Današnja psihologija i neuropsihologija intenzivno radi na tome da ponudi objašnjenja za Deja Vu.

Jedna od teorija zasniva se na memoriji u koju mozak sprema informacije.
Dobro je poznato da ljudi imaju tzv. kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju. U prvoj se nalaze događaji za koje imamo percepciju da su sadašnjost, dok u dugotrajnu se arhiviraju podaci iz prošlosti.
U ovoj teoriji trenutni događaj zbog greške "odlazi" krivim putem i zapisuje se u dugotrajnu memoriju, tj u prošlost.
U samo nekoliko milisekundi ponovo izvaličimo tu istu informaciju (jer je pred nama) i zbog načina na koji percepcija funkcionira imamo osjećaj da je ovo događaj iz prošlosti.

Druga teoriju zasniva se na vidnoj percepciji. Ukoliko se desi da jedno oko pošalje informciju mozgu brže od drugoga stvorit će se dupla informacija koja bi se odrazila kao Deja Vu. Ova teorija je ralativno slaba jer je dokazano da i ljudi s jednim okom doživljavaju Deja Vu.
Teorija bi se eventualno mogla proširiti na sporiji odaziv ljeve ili desne polutke mozga.


Dokazano je da ljudi koji pate od epilepsije mnogo češće doživljavaju Deja Vu.
Zbog te činjenice Deja Vu je možda trenutni poremećaj u mozgu.

Moždana epilepsija događa se nepravilnim električnim pražnjenjem u mozgu. No od te pojave, naravno u mnogo manjoj mjeri od epileptičara, "patimo" svi. Obično nam se to dogđa prije spavanja u obliku trenutnog i naglog pokreta mišića.


Znanstvenici su primjetili da kombinacija ljekova amantadin i phenylpropanolamin (protiv gripe) može izazvati češću pojavu Deja Vu-a. Ako se ova teorija i potvrdi istraživanja bi mogla dati neke nove odgovore.


Parapsihologija objašnjava Deja Vu kao nadnaravne sposobnosti, sjećanja iz prošlog života i osobine proročanstva.

Osobe koje vjeruju u reinkarnaciju smatraju da je Deja Vu dio sjećanja iz prošlog života.
Kroz povijest se Deja Vu često pripisivao osobama koja posjeduju posebna nadnaravna čula ili percepcije s kojima mogu vidjeti, osjetiti i spoznati još nepoznato.


Jamais vu je fenomen koji je upravo suprotan od Deja Vu-a. Simptomi su mu da se NE možete sjetiti već viđenog. Npr uđete u svoj ured i neznate gdje ste. Mjesto Vam je potpuno nepoznato, makar ste sigurni da je ovo Vaš ured.
Blaža verzija bi mogla biti dobro poznati fenomen "na vrhu jezika".


Deja Vu ostaje jednom od interesantnijih fenomena na koje znanost još nema konkretan odgovor. Sljedećih nekoliko godina bi istraživanja mogla dati neke nove odgovore uzevši u obzir da se intenzivno radi na metodama hipnoze koje bi trebale izazvati Deja Vu.
Do onda možemo Vam samo poželjeti da Vaši susreti s fenomenom Deja Vu-a budu prisjećanje ugodnih trenutaka, bilo to iz snova, greške mozga ili prošlog života.