Prirodna Ljekarna
Priroda je još uvijek najpouzdanija Ljekarna
U znanstvenom kemičarevom opisu o sastavu tvari neke biljke nedostaju mnoge tvari i djelotvorni čimbenici koji imaju svoju ulogu u ozdravljenju. Tisućljetno iskustvo tzv. narodne medicine, bahata suvremena medicina donedavno je zanemarivala, iako je praktično iskustvo isto vrijedno, ako ne i više od temeljitog poznavanja kemije.
Isto kao i nekadašnjim alkemičarima u potrazi za formulom zlata, tako i današnjoj znanosti nedostaje onaj "tajanstveni sastojak" u biljkama koji se nikakvim znanjem ne može nadomjestiti.
Priroda je uvijek bila i ostat će najpouzdanija Ljekarna.
Nažalost, u današnje doba, sve je manje onih istinski, "nepatvorenih" dobrih ljudi, poznavaoca tih čudotvornih i tajnovitih sastojaka bilja koji su nesebično spremni pomoći i podijeliti svoje znanje bez razmišljanja o profitu i zaradi. Zato oprez!
Živimo u doba kad je "čovjek čovjeku postao vuk"…u najmračnijem dobu ljudskog roda gdje je NOVAC postao važniji od morala i časti.
Paradoksalno, zar ne? Jer za isti taj - NOVAC više nemamo ni što vrijedno kupiti za osnovnu, svakodnevnu prehranu, a kamoli zdravlje! Nitko se ne bavi pronalaženjem lijeka protiv pohlepe. A upravo je ona odgovorna za mnoga zla…jer prenosi opasnu "zaraznu" bolest – nezadovoljstvo. A time narušava unutarnji mir i ravnotežu, rađa zavist i zlobu - najveće neprijatelje zdravlja.
U svakodnevnoj jurnjavi za zaradom po bilo koju cijenu, ne prezajući ni od prijevara, krađa i podmetanja svih vrsta samo da bismo se domogli neke imaginarne životne "sreće" za koju krivo vjerujemo da će je donijeti materijalno bogatstvo, često zaboravljamo na najbitnije.
Nerijetko se događa da nas Priroda poput lavine sruši sa vrhunca prividne sreće i blagostanja u duboku provaliju nesreće i briga.Tada dolazi vrijeme da platimo dug.
Najveća nevolja je što se taj dug ne može platiti novcem, ma kolike bile njegove zalihe. Iz provalije prema vrhu planine vodi težak put. Strm i posut oštrim kamenjem. Uski je to puteljak koji mnogi neće naći.Samo dobri poznavaoci planine, koji vjeruju i poštuju Zakone Prirode imaju šanse doći do neke zaravni ili proplanka gdje će ponovo graditi temelje kuće u kojoj će vladati mir i spokojstvo i koju nikakve oluje ni vjetrovi neće srušiti. Tek tada mnogi će shvatiti koliko su sretni jer imaju, kad je vani hladno, svoj dom i krov nad glavom.Prečesto zaboravljamo da mnogi ni to nemaju.
Zar treba da se desi nevolja i bolest da bi shvatili koliko je malo potrebno za sreću?
Veće materijalno bogatstvo donosi veće brige, više rada…i manje vremena za životnu sreću. Neprestanom žurbom i trkom, grozničavim nemirom koji im ne dopušta da se priberu, ljudi zbog taštine ili nadmetanja sa drugima nemaju vremena razmišljati o prehrani, niti uopće znaju što jedu.
Ali zato ne propuste svoj automobil odvesti na redovni servis i dobro paze da u "dizelaša" ne naliju "super" ili obrnuto…da im nebi zaribala mašina.
Ponašamo se kao da nikog nije briga za svoj vlastiti organizam. Dovodimo ga do krajnjih granica iscrpljivosti.Mislimo da smo učinili sve ako smo se odrekli cigareta - "dežurnog krivca" za sve naše nevolje.
Nema sumnje i nitko pametan neće tvrditi da cigarete ne škode zdravlju.Zagađen zrak također.Ali nemojte biti naivni...popis kancerogenih tvari u hrani svakog je dana sve duži. Cigarete su samo vrh ledenog brijega koji valja istopiti da bismo došli do zemlje na kojoj će niknuti – zdravlje.
Ono što znanstvenici iznose kao statistike ima u Prirodi još crniju stranu – mrtve oranice na kojima još jedino korov raste.
Ako ne zauvijek, ali za našeg vijeka sigurno zatrovana polja.Nisu bolje prošle ni rijeke, jezera, mora...Gotovo svakodnevno izvještavaju nas o prizorima Apokalipse – uginule i bolesne životinje, ljudi pogođeni bolestima za koje medicina nema lijeka.
U svijetu oko nas već je počela borba za samoodržanje...i po svim saznanjima Čovjek je gubi.
Usprkos znanosti koja je dostigla svoje zvjezdane trenutke. Došlo je vrijeme da si postavimo pitanje – Jesmo li mi uopće razumna bića?
TEKST:G.Novak
članak objavljen prije 1 godine.
