Postalo je nekako uobičajeno govoriti o ratovima za vodu, ideji da će voda zamijeniti naftu kao glavni uzrok ratnih pohoda, te sušama koje zahvaćaju tradicionalno nemirna područja. Međutim, malo se govori o konkretnim vodenim ratovima, odnosno sukobima u kojima voda igra jednu od ključnih uloga. Smatra se da će upravo nedostatak vode biti povod masovnim migracijama stanovništva, ne samo iz područja Bliskog istoka, već i s indijskog potkontinenta i iz raznih afričkih predjela, no i u drugim dijelovima svijeta.
Ipak se takva situacija najviše nazire na području šireg Bliskog istoka i Sjeverne i Saharske Afrike. Povećanje stanovništva i dostupnost vodi koja je smanjena vodi snažnoj nestabilnosti, koja se nadovezuje na već postojeće etničke, religijske, političke i ekonomske sukobe. Radi se o području svijeta gdje vode ima najmanje, a tolika zabrinutost za ovu regiju temeljena je na činjenici da na Bliskom istoku nastaju mnogi važni vodotoci. U tom smislu se mogu nazrijeti i mnogi budući sukobi među državama u dolini rijeke Nil, u Mezopotamiji (poriječja Eufrata i Tigrisa), te uz rijeku Jordan.
Unatoč strogo uvriježenom uvjerenju, samo je jedan rat u dvadesetom stoljeću na Bliskom istoku bio vođen zbog vodnih resursa; bio je to Šestodnevni rat 1967. kada se Izrael borio protiv Egipta, Jordana i Sirije, a taj međudržavni rat je izazvan upravo raspravom o vodnim resursima. Najvjerojatniji razlog nedostatka vodenih ratova jest što je u svakom od slučajeva gdje je rat mogao izbiti postojala jaka vojna i gospodarska sila, kao što su Egipat, koji hegemonski vlada Nilom, odnosno Izrael i Turska. S druge strane, voda je ipak još uvijek relativno nevažna kao strateški cilj. Čak i u regijama poznatima po nedostatku vode, tek je u novije vrijeme značajnije povećana strateška važnost vode, često kroz naglo povećanje stanovništva i loše upravljanje postojećim resursima. Arapsko-izraelski sukob pokazuje upravo tu činjenicu.
Od samog početka tog sukoba, vodni resursi su bili dio međudržavnih kavgi, osobito između Izraela i Sirije. Tako su 1949. propali pregovori nakon prvog palestinskog rata jer je Izrael zahtijevao održavati kontrolu nad ekonomski važnim Tiberijskim jezerom i rijekom Jordan. Pitanja vodnih resursa ponovno su se pojavila u šezdesetima kada je Izrael najavio planove o skretanju vode iz jezera prema Negevu. Arapske zemlje snažno su odgovorile na te planove, koji bi pospješili izraelske industrijske i poljoprivredne kapacitete, te povećale židovske migracije u još uvijek mladu državu. Njihov odgovor je bio sastavljen u sprječavanju većeg toka vode u rijekama koje se ulijevaju u Jordan. Izraelci su odgovorili napadima na Siriju 1965. i 1966.
Godinu dana potom došlo je do Šestodnevnog rata. Navodno se sukob između Izraela i Sirije mogao spriječiti da su se riješile vodene razmirice. Primjerice, kad su Izrael i Jordan potpisali mirovni sporazum 1994., Tel Aviv se složio oko prijenosa dodatnih vodnih prinosa rijeci Jordan. S obzirom da se isto nije dogodilo između Tel Aviva i Damaska odnosno Tel Aviva i Bejruta, svi drugi problemi su postali znatno složeniji. Neprijateljski stav prema Izraelu je time dodatno pojačan jer Tel Aviv de facto drži kontrolu nad vodnim resursima u većem dijelu doline rijeke Jordan. Ta kontrola je vezana uz izraelsku dominantnu vojnu snagu tijekom cijelog arapsko-izraelskog sukoba, koja se osobito povećala nakon sklapanja mirovnog ugovora s Egiptom 1979. i uslijed trajne američke političke i vojne potpore. Time je Sirija bila preslaba da ozbiljno izazove Izrael oko pitanja strateških vodnih resursa. Isto se može reći za PLO i suvremene palestinske frakcije koje nemaju ni političkih niti materijalnih resursa da se odupru izraelskoj hegemoniji.
S druge strane, voda ipak nije postala glavnom značajkom strategije arapskih zemalja. Sirija, primjerice, uopće nije ovisna o problematičnim tokovima koje dijeli s Izraelom. Zemlja ima pristup 16 rijekama, među kojima je Eufrat, najveći vodni resurs u Siriji, a tu je i Tigris kojega dijeli s Turskom i Irakom. Stoga je sirijski sukob s Izraelom oko vode tek jedan manji vid tog konflikta. Stoga nije slučajno da je tijekom mirovnih pregovora s Izraelom u devedesetima sirijska strana ukazala da se vodni sukob može riješiti ukoliko će SAD i Izrael pomoći Siriji u rješavanju vodnog spora s Turskom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
