Sredinom siječnja počela je do sada najveća ofenziva Islamske države (IS) na udaljenu sirijsku enklavu Deir ez-Zor. Ovaj grad, centar istoimene pokrajine, udaljen je 450 km od Damaska i duboko je u zaleđu Islamske države. Mjesec dana nakon pada Palmire, elitne postrojbe IS-a krenule su na ovaj trn u njihovoj peti, koji im godinama izmiče iz ruku. Moguće je i da je osvajanje Palmire i pokušaj zauzimanja zrakoplovne baze T4 bilo osiguravanje pozadine za ovaj napad.
Napadi su počeli za 14. siječnja. Glavnina udara usmjerila se na prekidanje ceste između grada i ključne vojne baze. Borbe su vođene za gradsko groblje, kružni tok Panoramu, distrikt Junayd i autobusnu stanicu. Dva vala napada je Sirijska vojska uz kontranapade odbila, ali je 16. siječnja IS konačno uspio u trećem pokušaju presjeći cestu. Tako je enklava sada rascijepljena na dva dijela, odvojivši vojnu zrakoplovnu bazu od ostatka grada te vojnih instalacija. O silini napada svjedoči da ni intenzivni zračni napadi sirijskog i ruskog zrakoplovstva nisu pomogli sirijskim snagama u odvraćanju napadača, po navodima jedan udar svaku minutu-dvije. Kao i uvijek, napad počinje slanjem samoubilačkog vozila natovarenog eksplozivom i potom valom boraca. IS ipak nije zauzela bolnicu Assad, ali su nakon tri dana borbe, snage IS-a zauzele i neke druge pozicije uokolo enklave, npr. dijelove četvrti Sinaa, Tallat al-Brouk i Bagheliyu. Za grad koji je u izolaciji već godinama, situacija nije nikad izgledala tako loše kao sada.
Enklava je sada rascijepljena na dva dijela
Pretpostavlja se da u ofenzivi sudjeluje čak 14 000 boraca IS-a, što je za sirijske prilike velik broj vojnika. IS je zauzeo Palmiru sa svega 4000 boraca. Napad je organiziran od strane vrha IS-a uz sudjelovanje elitnih ofenzivnih postrojbi. Mnoge druge ofenzive vode lokalni emiri, jer je vojska IS-a je vrlo decentralizirana i rijetki su veći pomaci trupa između različitih dijelova kalifata. Navodno je svakom borcu IS-a obećana kuća i žena. S druge strane, zbog velike blizine na vojni aerodrom više ne mogu slijetati niti helikopteri s pojačanjima za Sirijsku vojsku.
Grad leži na rijeci Eufrat uz plodnu dolinu gdje su nastale najstarije civilizacije. To je veliko urbano središte koje je prije rata brojalo preko 200 000 ljudi. Grad leži većinom na desnoj obali, a tu su se i utvrdile i snage sirijske vojske i milicija. Lijevu obalu drži IS. Značajan dio zapadnog dijela enklave čini velika baza 137. brigade koja je do sada preživjela nebrojene napade, kao i aerodrom, obje pozicije sada su praktički utvrde. U rukama sirijskih snaga su i još naftna polja al-Tayhem.
Višegodišnja opsada
Sukobi u Deir ez-Zoru su počeli osvitom rata u Siriji, uslijed protesta širom zemlje. Vojska na ulicama održala je grad kao i značajan dio pokrajine sve do 2012. Daleko od važnih istočnih gradova, pobunjenici Slobodne sirijske vojske udružene s radikalnim islamističkim grupama su kroz 2012. i 2013. osvojili cijelu provinciju, kao i neke dijelove grada. Raskidom veza Al Nusre s IS-om, kao i ostalim radikalnim i umjerenim pobunjeničkim militantnim grupama, početkom 2014. godine, borci kalifata su protjerani iz grada. No, već u travnju je IS započeo ofenzivu u kojoj je nakon tri mjeseca preuzeo sve pobunjeničke položaje. Od tada su gospodari cijele pokrajine, osim većeg dijela samog grada, vojnog aerodroma, vojne baze 137. brigade i naftnih polja. Činilo se da ništa ne može spasiti grad od najmoćnije islamističke skupine u strahovitom usponu. U pomoć braniteljima grada je u nekoliko navrata pristigla padobranska regimenta Republikanske garde s 2000 ljudi i stotinjak vojnih vozila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
