Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda predstavlja najelitniji i najekskluzivniji politički klub na svijetu. Vijeće je uspostavljeno kao jedan od šest osnovnih organa UN-a 1945. i kao neka vrsta obnove Lige naroda. Svakako Vijeće sigurnosti predstavlja najvažniji organ Ujedinjenih naroda. Njegova glavna svrha je spasiti svijet od izbijanja ratova, tj. očuvati međunarodnu mir i sigurnost, ali također ono je zaduženo za prihvaćanje novih članica u UN i odobravanje možebitnih promjena Povelje Ujedinjenih naroda.
Zapravo vijeće predstavlja jedini međunarodni organ koji ima pravo legalno usvajati obvezujuće rezolucije u pokušajima da sačuva mir. Ako je potrebno Vijeće sigurnosti može odobriti upotrebu sankcija ili koristiti silu (poduzeti vojne mjere protiv agresora) kako bi se očuvao mir i sigurnost. Vijeće ima pravo istraživati sporove i neslaganja koja bi mogla rezultirati sukobima i predlagati mjere rješenja, formulirati planove za reguliranje naoružanja, utvrditi postojanje prijetnje miru i predložiti rješenje. Jednako tako vijeće može uspostaviti i poslati mirovne misije ("plave kacige") u krizna žarišta. Npr. u kolovozu 2017. diljem svijeta bilo je raspoređeno 94 154 pripadnika vojno-sigurnosnog aparata iz 124 države i 14 831 pripadnik civilnog osoblja uz oko 1 496 volontera. Za mirovne misije u periodu od 1. srpnja 2017. do 30. lipnja 2018. namijenjeno je 6.8 milijardi $.
Osnivanje Vijeća sigurnosti UN-a je potpuno oblikovano od strane pobjedničkih Saveznika u Drugom svjetskom ratu. Vijeće se sastoji od ukupno 15 država članica od kojih su pet stalne članice (SAD, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija). Ruska Federacija naslijedila je SSSR, a 1971. Republiku Kinu zamijenila je Narodna Republika Kina. Stalne članice mogu stavljati veto na bilo koju značajnu rezoluciju, uključujući one koje se odnose na primanje novih članica ili kandidate za Generalnog tajnika. Vijeće sigurnosti ima i deset nestalnih država članica koje bira Opća skupština UN-a, a članice se rotiraju svake dvije godine po regionalnom ključu.
Predsjedništvo se rotira svakog mjeseca. Da bi neka rezolucija prošla potrebno je da dobije najmanje 9 glasova u vijeću od 15 mogućih i da ne dobije niti jedan glas protiv od pet stalnih članica. Ako se neka članica suzdrži od glasovanja taj glas se uopće ne računa. Npr. to je bila greška SSSR-a kad su se 1950. suzdržali od glasovanja prilikom Korejskog rata što je omogućilo SAD-u da svoju intervenciju u ratu provode pod okriljem snaga UN-a.
Organizacija još uvijek odražava odnos velikih sila 1945. iako je današnji svijet dosta drukčiji od onoga prije 70-ak godina. Postoji široko uvjerenje da je sadašnji sustav kolektivne sigurnosti zastario i da treba reformu. Stoga su se pojavili mnogobrojni zahtjevi za reformom Vijeća sigurnosti kako bi se unutar vijeća mogli prikazati stvarni geopolitički odnosi sila. Doduše, 1965. napravljena je reforma pa se broj nestalnih članica povećao sa šest na deset. Skupina država tzv. G4: Njemačka, Brazil, Indija i Japan su države koje su najkonzistentnije tražile mjesta stalnih članica. Japan i Njemačka nisu se našli kao stalne članice 1945. zbog pogrešne strane u Drugom svjetskom ratu iako su drugi i treći najveći financijeri organizacije, dok su Brazil i Indija najveći davatelji ljudstva za mirovne misije. S druge strane Italija predvodi skupinu država Ujedinjeni za konsenzus (još su unutra Kolumbija, Kanada, Južna Koreja, Španjolska, itd.) koje zagovaraju reformu vijeća i njegovo proširenje uz duži mandat (3 do 5 godina), ali bez novih stalnih članica. Ove godine objavljeno je da G4 nacije spremne odustati od prava veta ako postanu stalne članice. To dokazuje koliko je državama važno biti dio najelitnijeg i najekskluzivnijeg političkog kluba na svijetu (uz klub posjednika nuklearnog naoružanja).
Mogućnosti reformiranja Vijeća sigurnosti UN-a iako postoje čini se da nisu trenutno realne. Promjena Povelje UN-a zahtijeva potvrdno glasovanje i domaću ratifikaciju iste od 2/3 država članica UN-a. To uključuje i pet stalnih članica koji bi se trebale odreći dijela svojih prava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
