Alepo je ogroman ulog u Sirijskom ratu i jedini veliki grad u kojem situacija još nije riješena. Ulozi su veliki, a po mnogima će 'majka svih bitaka' odlučiti ishod rata u Siriji, ali i posložiti odnose u regionalnoj i globalnoj areni. Zato su utihnuli gotovo svi ofenzivni frontovi Sirijske vojske izuzev polaganog napredovanja oko Damaska.
Dvije godine je situacija u Alepu bila prilično statična. Nakon početka sukoba još 2012. i prvotne inicijative pobunjenika, Sirijska vojska je u obruč dovela istočni Alepo, a jedina veza pobunjenika u urbanoj jezgri Alepa s vanjskim svijetom bila je autocesta Castello (Bitka za Aleppo, majka svih bitaka: Od opsade do obruča). Iako na dometu topništva, svejedno je opskrbna arterija koja je održavala Fatah Halab, šaroliku koaliciju pobunjenika u samom gradu. Oprobana strategija Sirijske vlade je okružiti pobunjenike u enklave i pomalo ih gušiti, a tako je i s Alepom.
No, krajem 2015. uz ruski vjetar u leđa pokrenuta je uspješna ofenziva u južnom Alepu gdje su iračke, afganistanske te pakistanske šiitske milicije uz pomoć topništva i zrakoplovstva Sirijske vojske,a sve pod združenim zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde osvojili veliko područje s gradićima Al Eis, Hadera i Khan Toumana. U veljači je potom došlo do spajanja šiitskih enklava Nubl i Zahraa s vladinim snagama u Alepu. Otada se u gradu donekle smirila situacija. Sirijska vojska orijentirala se na zauzimanje Latakije, kao i Palmire. Usto, 'maskirovka' SDF-a koja je najavila marš na Raqqu, ali ustvari je krenula (i zauzela) Manbij je prisilila generale u Damasku da krenu u vlastiti pohod na prijestolnicu Islamske države. Taj suludi pohod doživio je potpuni fijasko.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.