SekcijeVijesti Analize Knjižnica Ekonomija Kultura PovijestZnanost
Naslovnica Vijesti Analize Kartice znanjaSlika danaBrzi preglednik Interaktivna karta svijeta Listanje tema TražilicaPretplata Login
Tema dana, 9. listopad 2017

Velika biografija povodom 50 godina od smrti - Ernesto Che Guevara: Jedan život za revoluciju, jedna ikona za vječnost

D. Marjanović
   35
Prije točno 50 godina, na današnji, 9. listopada 1967., ubijen je argentinski revolucionar Ernesto Guevara, svijetu poznatiji kao "Che" Guevera.

Pola stoljeća je prošlo od njegove smrti, ali Che unatoč tome i dalje živi i vjerojatno će živjeti toliko dugo koliko bude nepravde na svijetu kojeg je pokušao učiniti boljim.

Studenti diljem Latinske Amerike i dalje nose njegovu sliku na majicama, ali ne samo Latinske Amerike. Zapatista gerilci na jugu Meksika crtaju murale s kojih gledaju Che i njihovi heroji. Radnici u štrajku, u borbi za veća prava i veće plaće, često nose njegovu sliku kao kakvog sveca zaštitnika radničke klase.

Dakako, Che nije bio svetac, ali je bio neumorni borac koji je cijeli svoj život posvetio borbi potklase čija patnja ga je zauvijek promijenila još u mladim danima kada se s njome po prvi puta suočio.

Che predstavlja jedan jako visoki ideal, teško dostižni ideal - ideal u kojem pojedinac interese šireg društva stavlja ispred vlastitih interesa i želja. Žrtva, maksimalna žrtva, za pravedniji i socijalno bolji svijet.

Iako će i na njega uspomenu pokušati uništiti duga ruka revizionizma, čak i mrtav njoj će pružati najveći otpor od sviju.
Naravno, kao i kod svake osobe koja se uzdigla u takve mitske visine možemo govoriti o njenoj stvarnosti, uspjesima i pogreškama, no kada govorimo o simbolici koju danas i dalje predstavlja Che Guevara onda govorimo o onom najboljem što je minulo vrijeme socijalističke borbe moglo ostaviti za sobom. Mora postojati razlog zbog kojeg je Che Guevara, uz sve velikane marksističke ideologije, postao simbol i trajna inspiracija za toliko mnogo njih.

Jedan od razloga je svakako i taj što je povijest zapamtila Che Guevaru kao borca, idealista koji je mogao u više navrata ostaviti "revolucionarne dane" iza sebe i provesti ostatak života u finoj državnoj fotelji na nekoj visokoj funkciji u kubanskoj Vladi, u zemlji čiju je noviju i slavnu povijest vlastitim rukama pomogao stvoriti. No, svi znaju da je Che odabrao teži put, surovi put neumorne borbe koja će ga prvo s pobjedničke Kube odvesti duboko u džungle današnjeg DR Konga da bi zatim borbu nastavio u Boliviji gdje će na kraju i skončati, zarobljen i pogubljen.
I upravo tamo, na današnji dan prije pola stoljeća, njegovi ubojice, misleći da će njegovim smaknućem zaustaviti socijalistički duh, napravili su možda i najveću pogrešku u cijeloj kronologiji sukoba ovih ideologija - ubili su ga i na taj način ga pretvorili u mučenika, po uzoru na Isusa Krista. Njegov život prestao je 9. listopada 1967. i odmah je započela njegova besmrtnost, a nju neće moći uništiti.

Tako i danas govorimo o fenomenu Che Guevare, kao o nečem recentnom, ne nekakvom zaboravljenom pokretu i njihovom smaknutom lideru. Jasno je da Che Guevara, iako je iza sebe ostavio poprilično pisanog materijala, nije ostao upamćen kao filozofski i intelektualni lider poput Marxa ili pak Lenjina, ostao je upamćen kao direktan simbol otpora, a kao takav uvijek će biti i dostupniji širokim masama.
U suštini poruka koja je ostala iza njega vrlo je kratka i jasna - za bolju budućnost valja se boriti, svim srcem.

Dakako, vremena se mijenjaju i vrijeme u kojem se Che Guevara borio više nije svijet u kojem mi živimo mada su nepravde ostale slične, eventualno su se zemljopisno pomakle na neka nova mjesta gdje i dalje postoji hiper-eksploatacija radničke klase.

Njegova knjiga "Gerilsko ratovanje" zanimljiva je za čitanje i danas, mada je očito kako je i ona danas samo dokument jednog vremena, ne i konkretan priručnik za aktualni otpor. Štoviše, velika većina gerilskih skupina Latinske Amerike i šire do danas su borbu iz džungli prebacile u političku arenu, od centralne Amerike, Perua do Kolumbije. Gerilski ratovi bjesnili su još 80-ih, no u konačnici se ispostavilo kako ne vode prema cilju, samo prema još većem raspadu društva. To je ujedno i dokaz kako se određeni uvjeti i situacije jednostavno ne mogu preslikavati po svijetu, bez obzira koliko su to neki željeli.
Kuba je na neki način pak bila izuzetak, revolucionari su tamo uspjeli iako je njihovo hrabro upuštanje u oružani sukob s daleko snažnijom i brojnijom vojskom izgledalo kao nemogući pothvat.

Kuba se danas, koliko god to neki odbijali priznati, ipak nalazi na svojevrsnoj prekretnici i teško da bi Che bio posve zadovoljan putem kojime ona kreće. No, on nikada ni nije zamišljao Kubu kao socijalistički otok u kapitalističkom oceanu. U njegovo vrijeme stvari su ipak izgledale drugačije - tu je bio SSSR, Kina, socijalistički blok, brojni revolucionarni pokreti po Africi, Aziji, Latinskoj Americi... Gdje god je bilo represije i neo-kolonijalizma tinjala je baklja revolucije. Biti optimističan u pobjedu socijalističkih ideala u vrijeme Che Guevare nije bilo teško.
Pola stoljeća nakon njegove smrti svijet se radikalno promijenio. Ondašnji socijalistički bastioni su se raspali - Rusija je postala kapitalistička zemlja, Kina ima jednopartijski kapitalizam, nekoć socijalistička istočna Europa danas je pak utvrda reakcionarstva sa sve češćim buđenjima radikalne desnice, sve utjecajnijom klerikalnom klasom i politički apatičnim masama.

Tužno je, ali vjerojatno i točno, konstatirati kako bi Che Guevara, da danas može vidjeti svijet, pola stoljeća nakon, uvidio kako su se njegovi snovi pretvorili u noćne more. Bi li očajavao? Definitivno ne bi - on se i za života nagledao brojnih noćnih mora i uvijek je bio spreman krenuti dalje u borbu. Današnji svijet možda jest u kroničnom nedostatku novih velikih ideja, borbenog žara i nade u bolje sutra, ali bilo bi pogrešno tvrditi da je ovo stanje beznađa ili da je pak došao "kraj povijesti". Kapitalizam nikad nije postao "human", štoviše, nakon raspada socijalističkog bloka postao je agresivniji i opasniji no možda ikad ranije, naročito njegova neoliberalna instanca (vidi: Ključno razumijevanje ekonomije koja nas okružuje: Koja je razlika između kapitalizma i neoliberalizma?), ali to samo znači da konkretniji otpor mora stasati, prije ili kasnije.
U međuvremenu, priča o Che Guevari zasigurno će biti inspiracija generacijama novih revolucionara koji tek trebaju pronaći učinkovite metode svoje borbe, moderne borbe.

Che Guevara rođen je kao Ernesto Guevara de la Serna 14. lipnja 1928. u argentinskom gradu Rosario. Zanimljivo, rođen je u bogatoj veleposjedničkoj obitelji te je odrastao u izobilju, daleko od svijeta eksploatacije i nepravde. No, obitelj mu je politički bila na ljevici - protivili su se institucionalnoj moći crkve te su podupirali Republikance u Španjolskom građanskom ratu.
Ernesto (lijevo) s roditeljima i braćom i sestrama u mladim danima Važnu ulogu u njegovom odrastanju i formiranju njegovih političkih ideala imala je njegova majka, Celia de la Serna, rođena 21. lipnja 1906. Njegova majka bila je još od mladih dana politički aktivna, buntovnica - nosila je kratku kosu i pušila cigarete kada se takva scena kod mlade žene doživljavala kao uvreda. Bila je borac za prava žena, za prava glasa, i sudjelovala je na brojnim ljevičarskim skupovima.
Celia de la Serna sa sinom Ernestom Još kao studentica upoznala je Ernesta Guevaru Lyncha, koji je radio kao građevinski radnik te je bio 5 godina stariji od nje. Zanimljiv detalj iz života Cheovog oca - izbačen je iz srednje škole nakon što je udario svog klupskog kolegu, taj klupski kolega bio je Jorge Luis Borges koji će kasnije postati svjetski slavni pisac.

Ernesto Guevara Lynch, Celia de la Serna i njihov sin Ernesto juniorCelia de la Serna, iako je pohađala katoličku školu, postala je vrlo kritična prema organiziranoj religiji i od svog supruga je zahtijevala da njena djeca ne budu indoktrinirana religijom, što je on prihvatio iako Ernesto Guevara Lynch nije bio baš toliki ljevičar kao što je bila njegova supruga.

Iako su djeca imala poprilično idilično djetinjstvo, brak između Ernesta starijeg i Celije bio je poprilično turbulentan, ponajviše zahvaljujući njegovim ljubavnicama. U konačnici su se razišli.
Che Guevara s roditeljima ranih 60-ih. Celia će umrijeti od raka 1965. Chea je smrt majke jako pogodila.

Ernesto Che Guevara je bio boležljivo dijete, bolovao je od astme i ti problemi pratit će ga cijeli život. Unatoč tom zdravstvenom problemu prevladao je sve fizičke poteškoće kasnije karijere kao revolucionara.

Ernesto Che Guevara 1952.Diplomirao je medicinu, no nije imao pretjerane želje odmah krenuti s poslom i "dosadnim životom". 1950. krenuo je sam na svom mopedu po Argentini i prešao je više od 6,000 kilometara. Već tu se po prvi put susreo sa životom kojeg nije nužno izbliza poznavao - teškim životom radnika i seljaka.

Tijekom 1951. i 1952. krenuo je u još znatno veću turneju - on i kolega s fakulteta, Alberto Granado, na Norton motoru od 500 kubika, nadimka "La Poderosa", prošli su zajedno cijelu Latinsku Ameriku. Nadajući se dobrom provodu i pustolovini, dvojica prijatelja su se u konačnici susrela s tragičnim ekonomskim i političkim stvarnostima Latinske Amerike. Ernesto je shvatio kako velika većina ljudi njegovog kontinenta živi u bijedi i svakoga dana se nosi sa strašnim izrabljivanjem. To putovanje zauvijek će promijeniti njegov život i iako će mu nadimak "Che" (argentinski sleng koji bi u prijevodu značio "Hej ti!") dati kubanski revolucionari koje će upoznati u Meksiku, može se reći kako je ovdje Ernesto postao "Che Guevara" kakvog svijet pamti.

Che Guevara i Alberto Granado1953. kreće u još jedno putovanje. Bio je u Boliviji u periodu implementacije agrarne reforme nakon revolucije 1952. Živio je zatim u Gvatemali sve dok državni udar - orkestriran, kao i mnogi tada, od strane SAD-a - nije s vlasti srušio revolucionarnu Vladu Jacoboa Arbenza 1954. Che je tada naučio važnu lekciju koju će kasnije na Kubi primijeniti i u praksi - zaključio je kako je Arbenz učinio veliku pogrešku zbog činjenice da nije u potpunosti eliminirao političke i vojne snage starog sistema. Pod Cheovim vodstvom kubanski revolucionari neće ponoviti tu pogrešku - potpuno će uništiti sve tragove vladavine okrutnog pro-američkog diktatora Fulgencia Batiste i tako čvrsto zadržati vlast i u najtežim trenucima (američka invazija u Zaljevu svinja).

Che Guevara u Gvatemali 1954.Dakako, to će značiti i smaknuće mnogih neistomišljenika i pripadnika starog režima na Kubi, nešto zbog čega će Chea danas neki nazvati zločincem i ubojicom, no on nije imao dvojbe, za njega je cilj itekako opravdavao sredstvo.

Nakon puča u Gvatemali Che bježi u Meksiko i tamo će se dogoditi jedan od najvažnijih susreta 20. stoljeća - mladi Ernesto Guevara upoznat će kubanskog odvjetnika, Fidela Castra, koji je već pokušao pokrenuti oružani otpor u Kubi. Prvi pokušaj mu nije uspio, no zato je sada sa svojim pristašama intenzivno radio na planiranju idućeg.
Fidel Castro (lijevo) i Che Guevara (desno) za vrijeme boravka u Meksiku gdje su zajedno s drugim revolucionarima planirali početak oružane borbe na Kubi Kubanski revolucionari poučili su Chea ideološkoj pozadini koja mu je još nedostajala mada je on već sam dobro shvaćao što je uzrok patnji Latinske Amerike. Za vrijeme boravka u Meksiku izučava marksizam i počinje se razvijati njegova ideologija. Oženio se tamo za Hildu Gadea (rođena 1928., umrla 1974. u Havani), političku egzilanticu iz Perua, koja ga je upoznala s mnogim novim političkim i intelektualnim idejama. S njom će biti u braku od 1955. do 1959.
Che i njegova prva supruga Hilda Gadea, s njom će biti od 1955. do 1959. 1956. Che zajedno s Fidelom i tek šačicom revolucionara odlazi na Kubu gdje počinju oružanu revoluciju. Iako je početak bio vrlo težak - čim su se iskrcali na Kubu u ribarskom brodu Granma skoro su svi izginuli jer ih je napala vojska - nekako su se održali i polako počeli skupljati sve više pristaša i boraca. Na ratištu u planinama Sierra Maestra Che, jedini pripadnik originalne revolucionarne postave koji nije bio Kubanac, proveo je dvije godine boreći se na strani Fidela u planinama i džunglama Sierra Maestrate je u konačnici napredovao do razine zapovjednika.
Che i Aleida March - njegov suborac i druga supruga (od 1959. do njegove smrti) Nakon pobjede Kubanske revolucije 1.1.1959. Che je bio na nekoliko važnih funkcija u novoj kubanskoj Vladi. Prvo kao šef centralne banke - posao za koji nije imao nikakvo obrazovanje, a niti iskustvo. Od 1961. je ministar industrije. Svo to vrijeme Che je putovao po svijetu kao glavni kubanski ambasador. 1961. predvodio je kubansku delegaciju za vrijeme održavanja summita Inter-američkog ekonomskog i društvenog vijeća u Urugvaju. Tamo je žestoko kritizirao program "Alijansa za Progres" američkog predsjednika Kennedyja - naime, radilo se o američkom programu promocije blagih socijalnih i ekonomskih reformi na prostoru Latinske Amerike, tek toliko da bi izbjegla iduća oružana revolucija kakva je trijumfirala na Kubi.
Che i Fidel Castro, pobjednici u Havani Che je šokirao mnoge kada je 1965. poručio kako odlazi s Kube kako bi dalje sudjelovao u revolucionarnim borbama, ostavljajući iza sebe državne funkcije i ambasadorska putovanja po svijetu.
Che za vrijeme posjete Jugoslaviji Prvo se pojavio u Africi, u Kongu, gdje nije uspio replicirati uspjeh s Kube, a zatim se vraća u Latinsku Ameriku s ciljem pokretanja revolucije u cijeloj hemisferi. Duboko je vjerovao kako su narodi Latinske Amerike spremni za veliku revoluciju. U svojoj zadnjoj javnoj poruci govorio je o stvaranju "još dva, tri ili više Vijetnama koji će zadati smrtonosni udarac imperijalizmu".
Che Guevara u Kongu Baš kao i revolucionarni velikani Latinske Amerike prije njega, Jose Marti i Simon Bolivar, Che je bio istinski internacionalist i vjerovao je u socijalističku budućnost jedinstvene i ujedinjene Latinske Amerike. Za njega su nacionalne granice postojale samo kako bi razdvojile ljude i na taj način skresale njihov zajednički otpor s ciljem ostvarenja boljeg društvenog uređenja.

Za početak ove velike bitke, pan-američke revolucije, odabrao je Boliviju, što zbog geostrateškog položaja što zbog situacije na terenu.
Che Guevara s gerilcima u Boliviji - zadnji boj Iako se mogao osloniti na već radikalizirani marksistički urbani radnički pokret u Boliviji, Che je umjesto toga odabrao istočnu džunglu za početak revolucije, ostajući pritom lojalan svojim idejama o gerilskom ratovanju. No, oslanjajući se više na geostrategiju umjesto na politiku, napravio je pogrešku jer time je otuđio od sebe Bolivijsku komunističku partiju sa sjedištem u La Pazu, a bez njihove potpore bit će jako teško ostvariti bilo kakav napredak.
Che Guevara u Boliviji Nadalje, Guarani Indijanci koji su živjeli raštrkani na prostoru istočne bolivijske džungle dobili su nedavno od Vlade zemlju, u sklopu agrarne reforme, što znači da nisu bili pretjerano motivirani za borbu protiv bolivijske vojske. Nadalje, strana gerila, s drugačijom kulturom, drugim jezikom, nije predstavljala nešto lokalnom stanovništvu, naročito ne nešto što bi branili pred vojskom. Zanimljivo je pritom istaknuti kako je upravo Che u svojoj knjizi "Gerilsko ratovanje: Metoda" istaknuo da je za uspjeh takvog rata apsolutno nužna potpora lokalnog stanovništva, u protivnom će sve završiti katastrofalno.
Che Guevara u Boliviji Nekoliko mjeseci Che i njegovi gerilci sukobljavali su se s bolivijskom vojskom, no sve vrijeme su se branili, nisu bili u poziciji da pokrenu konkretnu ofenzivu. Iz dana u dan uvjeti su bili sve teži i u konačnici dogodio se i taj dan - 8. listopada 1967. Che Guevara i svega nekolicina njegovih boraca koji su još bili živi pali su u zarobljeništvo bolivijske vojske kod sela La Higuera. Idućeg dana su ga pogubili, a fotografija njegovog mrtvog tijela mnoge je podsjetila na Isusa Krista i već tada je oko njegove smrti nastao kult - "Sveti Ernesto od La Higuere" počeli su ga zvati lokalni stanovnici. Uskoro su njegove portrete počeli crtati po zidovima kuća, uz katoličke slike.
Bolivijski vojnici i mrtvo tijelo Ernesta Che Guevare Vojska mu je tijelo bacila u masovnu grobnicu, a njegovi ostaci vraćeni su na Kubu tek 1997.

Njegovom smrću krenula je nasilna godina... U proljeće 1968. bit će ubijeni američki crnački vođa Martin Luther King te predsjednički kandidat Robert Kennedy. U svibnju iste godine krenut će studentski i radnički prosvjedi koji će paralizirati Pariz...

Turbulentni svijet nastavio se okretati i bez Ernesta Che Guevare, jednog od njegovih ljudi koji je svim svojim bićem želio promjenu i bio je spreman sve položiti za tu borbu, u konačnici i svoj život.

Kao i svi ljudi, i Che je griješio, a neke od njegovih pogrešaka, što taktičkih što ljudskih, već smo naveli. Svakako, kao što smo također već i spomenuli, nije bio svetac - bio je čovjek kao i svaki drugi, no s većim osjećajem od prosječnog čovjeka za nepravdu i potrebu otpora toj nepravdi svim snagama. Duh Che Guevare stoga i danas živi u svakoj želji za promjenom na bolje i pravednije dok u isto vrijeme posramljuje one koji su za života zaključili da je bolje pobrinuti se što je više moguće za svoje osobne potrebe. Guevara je važna osoba ne samo u kontekstu politike i revolucija 20. stoljeća, njegov put govori nam nešto i o tome što znači uistinu biti čovjek i kako živjeti jedini zemaljski život. On se odlučio za borbu, nesebičnu borbu, vjerojatno bi bio zgrožen kada bi vidio da se njegov status danas na mnogim mjestima vinuo u kult ličnosti.
I 50 godina nakon njegove smrti razmišljamo, pišemo i diskutiramo o njemu, njegovoj borbi, njegovom životu, njegovim pogreškama i ostvarenjima. Još dugo će "živjeti" Che Guevara i sjećanje na njega, a njegovo ime i dalje će biti sinonim za borbu protiv nepravde jer, kako je i sam rekao na današnji dan prije 50 godina, kada ga je mladi vojnik Mario Teran došao ubiti - "Pucaj, kukavico, ubit ćeš samo čovjeka".
Komentari (35):
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja:
Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
+5
radnik
09:21 | Petak - 13. 10. 2017
@radnik...Ok, klimavi argumenti...jesi li kada bio na Novoj Gvineji?
zgoljo, bio sam...2 mjeseca...Port Moresby Papua Nova 1970ih... nisam bio na Kubi...ali sam suvremenik Chea i Castra ...bio dovoljno odrastao da pratim šta se dešava...neznam gdje si ti bio...gdje si živio..i živiš danas...ali da su ti isprali mozak...malo crkva malo propaganda to je neupitno
+8
dapi
18:08 | Četvrtak - 12. 10. 2017
@Zgoljo
"Da im das slobodu da idu kuda hoce, 99% Kubanaca bi pobjeglo s Kube."
Bojim se da ovo u statističkom smislu naprosto ne stoji. Na primjer, ja sam doista prije par godina kao novinar bio na Kubi i pitao Kubance to isto pitanje: "Da možete, biste li pobjegli/otišli s Kube?"
Mislim da sam u tih mjesec dana to pitanje postavio bar stotini Kubanaca i Kubanki. Moje empirijsko iskustvo dalo je ovaj rezultat: 50 posto Kubanaca ne bi išlo nigdje, a od drugih 50 posto dvije trećine bi otišlo turistički negdje, pa bi se vratilo na Kubu. Tek trećina od te druge polovine bi zaista pobjeglo da se ne vrati, tj. oko 15-16 posto ljudi koje sam intervjuirao.
To se poklapa s izjavom moje gazdarice u Baracoi (gradić na krajnjem istoku Kube), koja ima tri brata: "Jedan brat mi je ilegalno otišao u Ameriku pa se više ne može vratiti. Drugi brat je u Ameriku otišao legalno, ali se vratio jer nije bio zadovoljan američkim načinom života. A treći brat nikad nije ni htio otići s Kube."
-8
zgoljo
12:11 | Četvrtak - 12. 10. 2017
@radnik...Ok, klimavi argumenti...jesi li kada bio na Novoj Gvineji? Kako znas da zaista postoji? Zato sto vjerujes ljudima koji su je vidjeli uzivo. Cista logika. A Kuba je bila americki bordel prije Chea i Fidela...sada je svjetski bordel...dokumentirano! Bravo Che! Bravo Fidel!
+8
radnik
09:53 | Četvrtak - 12. 10. 2017
zgoljo, šta se tiče "pada morala i krščanskih vrijednosti" ...dobar primjer ti je Hrvatska...odkad je vjeronauk u školama...moral i ćudoređe su se naročito uzdigli u odnosu na Titovo doba...sve same svetice i sveci... prije Chea i Castra Kuba je bila američki bordel, dokumentirano
+6
radnik
07:02 | Četvrtak - 12. 10. 2017
zgoljo...ti si bio sa Svetim Tomom i vidio isto šta i on?
za radio valove niko ne tvrdi da su Svemogući...argumenti su ti klimavi...a i vješto izbjegavaš pitanja koja ti ne pašu...kad vidim tvoga boga da je strijelom božjom okačio u glavu makar jednog koji se iživljava nad bespomoćnim ljudima ili životinjama...početi ću da vjerujem u njega
-7
zgoljo
03:59 | Četvrtak - 12. 10. 2017
@hint...Ajmo o rezultatima. Ovi sveci su ucvrstili krscanstvo u zatrali poganstvo i herezu. Vise se nije prakticiralo zakopavanje zive djece u mostove i kuce za srecu, kanibalizam, sadomazohizam, crna magija, zazivanje demona, zrtvovanje 'bogovima', spaljivanje ljudi u "covjeku od pruca" itd. Krizari su zaustavili napredovanje Islama u Europu. Svi bi ste se sada molili 5x dnevno Alahu da nije bilo krizara.
Che Guevara (uz Fidela Kastra) je zatro Kubu u blato tako da se nece ta zemlja izvuci jos duze vremena. I on i Fidel nisu bili nikakvi primjeri morala i etike. I jedan i drugi su se kurvali (Fidel narucito koji je imao na stotine zena, a vanbracne djece koliko volis). Taj pad morala i nestanak krscanskih vrijednosti se vidi i dan danas. Kao sto sam ti rekao, bio sam na Kubi, znam puno Kubanaca, vidio sam kako ti ljudi lose zive, i ne samo ekonomski. Ljudi, pa mladi se Kubanci od 20 godina upucavaju babama Kanadjankama od 60 godina samo da se izvuku sa otoka. Vidio sam to na svoje oci...to vam je socijalisticka Kuba.
+9
hint
21:29 | Srijeda - 11. 10. 2017
@zgoljo
Sv. Olav recimo među Vikinzima. Recimo Giacomo della Marca, jedan od ključnih likova u križarskim ratovima i inkvizitor, djelovao kao takav i u Bosni. Sv. Ivan Kapistran. I tako dalje, dovoljno je guglati svece inkvizitore i svece križare, pa izabrati, da se baš ne nalijepi nekima koji to nisu. Ne želim reći ništa loše o njima, ali ubojice su u istom smislu i isto koliko i Che. To je jednostavno povijest. Znaš da ja nikad ne moraliziram.
Da se pravoslavci ne osjete zakinuti, Sv. Vladimir. Bio monstrum svoje vrste.
-1
zgoljo
18:49 | Srijeda - 11. 10. 2017
@hint...prosvjetli me pa mi navedi jednom katolickog masovnog ubojicu koji je ubijao neduzne civile i postao svetac...hvala!
-7
zgoljo
18:34 | Srijeda - 11. 10. 2017
@radnik...znaci ne vjerujes ono sto ne vidis? Znaci ne vjerujes u wifi, u radio valove, infracrvene i ultraljubicaste zrake...hmmm...Nije niti sv.Tomo vjerovao dok nije vidio, ali na kraju je ipak vjerovao. A sto se tice slobode na Kubi, trebas samo popricati sa lokalnim Kubancima. Ja ih znam dosta jer sam odlazio u Varadero na ljetovanje, a i zenina prijateljica Kanadjanka se je udala za Kubanca. Oni sami tako ne misle, ali moraju sutiti i trpjeti. Da im das slobodu da idu kuda hoce, 99% Kubanaca bi pobjeglo s Kube.
+6
hint
16:52 | Srijeda - 11. 10. 2017
zgoljo, bez obzira na Chea, ima li masovnih ubojica u istom smislu u kom je on to bio koji su postali sveci? Hoćeš katolički, hoćeš pravoslavni. Pitanje je retoričko, ne zahtijeva odgovor, ima ih. Dakle, ipak stvar opredjeljenja.
+10
radnik
16:11 | Srijeda - 11. 10. 2017
zgoljo, Che je donio kubanskom narodu slobodu od okupatora i to su činjenice...Tito je meni i mojoj generaciji dao bezbrižnu mladost i djetinjstvo...mojim roditeljima srećan i dostojanstven život bez stresa i straha za budućnost...i to su nepobitne činjenice koje mogu garantirati...možda je Isus to isto radio za svoj narod...neznam...nisam bio svjedok ...nisam ga vidio svojim očima ...nevjerujem ničemu što sam ne vidim...nešto mi je sumnjivo u svemu tome...da je tako svemogući kako to da ima toliko nepravde i zla...zašto stradavaju nevina dječica...od bolesti...trgovaca robljem, pedofila...ratova..popova...hmmmm
-8
zgoljo
14:44 | Srijeda - 11. 10. 2017
@radnik..."spell check" me zeza...Htio sam reci da "Onaj koji je UMRO da nama bude bolje nije nikakav Che, nego Isus Krist, sin Bozji. Kad to shvatiš, prestati će ta lažna dilema između socijalizma i kapitalizma." Oba sistema su nehumana, neprirodna i predatorska u svojoj naravi, svaki na svoj nacin. Jedino u Isus Kristu ljudi mogu naci mir, postenje, ekonomsku pravdu te zajednistvo, ali tesko je to nekima razumjeti. Postoji i takozvani ekonomski sustav koji se naziva distribucionizam koji je dio socijalnog nauka katolicke (a i pravoslavne) crkve. Nazalost link na wikipediji nema niti hrvatskog prijevoda:
https://en.wikipedia.org/wiki/Distributism
-5
zgoljo
12:07 | Srijeda - 11. 10. 2017
@Radnik...I još jedna stvar, slazem se stobom, nedaj Boże da ikada u životu imaš "debele pare", iliti previše novca. Biti prebogat je početak kraja.tek si tada...da ne budem prost.
-9
zgoljo
12:00 | Srijeda - 11. 10. 2017
@RADNIK....ja se slažem da neoliberalni kapitalizam i bankari žele oguliti nas do gole kosti, ali Che se kao i Hitler, borio protiv vatre vatrom i ništa nije učinio nego samo još više zla. Onaj koji je u roku da nama bude bolje nije nikakav Che, nego Isus Krist, sin Bozji. Kad to shvatiš, prestati će ta lažna dilema između socijalizma i kapitalizma.
-7
zgoljo
11:54 | Srijeda - 11. 10. 2017
@hint...nije to stvar opredjeljenja nego zdrave logike i zdravog razmisljanja. Zašto podržavati masovne Ubojice? To je patologija prijatelju moj...
+12
radnik
08:49 | Srijeda - 11. 10. 2017
zgoljo, evo ti link sa Hrvatska danas...možda te prosvjetli
https://hrvatska-danas.com/2017/10/10/detalji-tragedije-u-kutini-majka-koja-je-zapalila-sebe-i-dvoje-male-djece-nije-mogla-dalje-s-muzevom-bolescu/
ovo je država i svijet u kojem živimo...bog ti nedaj da se razboliš...ako nemaš debele pare...krepaćeš ko đukela na cesti...a ako i imaš neće ti ni hrpa para pomoć...jer češ opet krepat ko đukela...neće ti dat ni ozdravit ni krepat kad namirišu pare...tek kad te iscjede do gole kosti možeš u miru ispustit dušu...protiv ovakvog sistema se borio Che Guevara...i dao SVOJ ŽIVOT da i tebi bude bolje
+3
hint
22:08 | Utorak - 10. 10. 2017
zgoljo, povijesna je istina da je Gevara, kao komandant tvrđave Cabana (kabanja) i predjednik "Revolucionarnog Tribunala br.1" praktično za dva mjeseca likvidirao čitavu doušničku mrežu Batistine policije. Često ih je i "ovjerio" nakon egzekucije. Da je zakačilo i nedužne, jasno je. Sad, i Saint-Justa i Robespierrea možeš smatrati antikristima, stvar opredjeljenja.
-28
zgoljo
18:14 | Utorak - 10. 10. 2017
Drug Marjanovic, naravno, velica masovne ubojice neduznih civila. Da se radi o kriminalcima kao sto je bio Himmleru, Jeckelnu ili bilo kojem od casnika Einsatzgruppen onda bi i drvlje I kamenje, ali o komunistickim zlocinima se suti ili kao sto to radi drug Marjanovic, velicaju se komunisticke ubojice. Sramota i za pisca ovih redaka i za Advance kao portal koji mu dozvoljava da pise o Che Guevari na taj nacin.
0
hint
14:24 | Utorak - 10. 10. 2017
Vidim da je svijet rebambinio. U "Slobodnoj" kaže "tih godina je Castro imao 300 000 vojnika u Angoli". Ne govorim o brojci, fulao desetak godina čovjek.
-29
zgoljo
13:04 | Utorak - 10. 10. 2017
Che je bio masovni ubojica i terorista koji je ubio stotine i stotine civila na Kubi. Nikakav svetac...ni blizu. A žalosno je i vidjeti koliko se štovatelja ovog antikrista sakupilo na ovom portalu! Stvarno jadno...
http://www.therealcuba.com/?page_id=32
+4
Zvrk
12:57 | Utorak - 10. 10. 2017
ljudi imaju ograničen vijek trajanja. naprotiv, njihovi stavovi i misli žive vječno.
+8
korisnik13554
09:35 | Utorak - 10. 10. 2017
Jedini revolucionar koji je živio ideju revolucije, jedini koji je imao snage odreći se vlasti zbog ideala.I zbog toga vjerujem da je možda i bio jedini pravi revolucionar u ideji i realizaciji.
Tito, Mao, Castro i ostali sigurno ne spadaju u tu kategoriju...
+6
ACE_1
03:12 | Utorak - 10. 10. 2017
SLAVA MU
+9
vladek68
00:57 | Utorak - 10. 10. 2017
Hasta la victoria,comandante Che Guevara!!!
Hvala advance-u na ovom odličnom omage-u jednoj od velikih povijesnih ikona.Zanimljivo bi bilo dodati, bez obzira na sumrak ljevice,da je ovaj čovjek(uz Josipa Broza naravno) jedna od najvećih anti-globalističkih ikona.
Njih dvojicu prisvajaju naročito anarho-liberali,ali i vrlo širok ideološki spektar koji ide gotovo do nekih čudnih desničarskih ideja.
+10
Rimad
00:52 | Utorak - 10. 10. 2017
Budale koje su ga uhvatile i ubile samo su neuki bioroboti. Zapravo su ga ubile CIA hijene. No svi su oni pomrli ili će uskoro, a Che će vremenom biti sve veći i sve življi. Neuništiv kao svaki simbol. Do rađanja pravog čovječanstva iz ove nemoralne kaljuže.
Hasta la victoria!
+8
mariet
00:12 | Utorak - 10. 10. 2017
Kako bi nam danas dobro dosao jedan Che!!! Bravo za advance , izvrstan tekst.
+8
marjo
22:54 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Bravo Advance! Hasta la victoria!
+7
hint
21:26 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Ne bih u ideološke diskusije i biografske detalje, jer je ovo prilika za hommage, tako da to treba preskočiti. Ali, palo mi je na pamet - seljaci u Andama ga doživljavaju upravo kao sveca, i to jednog koji najbolje pomaže.
https://imgprx.livejournal.net/97968bd8ee77087930a04a2cb91c8c51afa75e52/0_SZ2Veu29n2XaSracMAYsB3eWkWjpICcU9hEuP-NlWkBu-GTVgedw8viXh1POjn2wDLq_gTwiPGYGPdUUJpdA_Tf3QXKVeCMYZgeBjrHwy_pX-u6ZeSGmeEc-aTjNgI
+13
karantanac
20:28 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Primer ovog beskompromisnog borca za život dostojan čoveka.Njegova poruka je da je bolje ne živeti nego živeti kao kišna glista.
Eksploatacija proleterijata nikada nije bila gora pa razlozi za beskompromisnu borbu nikada nisu bili veći.Na žalost stanje duha naroda se promenilo.Ljudi su postali beskičmenjaci,omladina apatična i sebična. Oligarhija narod ciljno usmerava prema religiji koja propoveda pokornost i od naroda pravi stoku sitnog zuba koja robovski podnosi sve nametnute nedaće. Ne znam šta treba da se desi da se stanje duha promeni i da se iz naroda iznedre neki novi Lenjin,Tito,Fidel,Ernesto...i da povedu narod jedinim mogućim putem putem revolucije.
PS hvala Advance što ipak niste zadoravili ovaj dan.
+18
dapi
20:01 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Neka je i "marksistički Isus" dobio prigodni tekst, hvala uredništvu i autoru.
Izdvojio bih dvije rečenice iz teksta. "... - bio je čovjek kao i svaki drugi, no s većim osjećajem od prosječnog čovjeka za nepravdu i potrebu otpora toj nepravdi svim snagama." I druga: "Iako će i na njega uspomenu pokušati uništiti duga ruka revizionizma, čak i mrtav njoj će pružati najveći otpor od sviju."
Rekao bih da su ove dvije rečenice snažno povezane, iako se nalaze u različitim dijelovima eseja: mislim da revizionisti posebno žestoko nasrću baš na Chea, jer je upravo on najopasniji primjer za postojeći poredak.
Ovim povodom bit ću sentimentalan i parafrazirati samog druga Ernesta: eh, da nam je danas dva, tri, stotinu Che Guevara...
+19
ivo
19:40 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Mogao je posli rata imati sve, živit u izobilju ka naši političari na grbači puka. Do sad bi ionako umra.
Ovako će zauvik imat 39 godina, dugu kosu i bradu, oštar pogled uperen u budućnost i protiv kapitalizma. Bit će idol bezbroj generacija, nije živija i umra uzalud.
+8
ivo
19:30 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Hasta Siempre Comandante Che Guevara
+8
korisnik13554
19:25 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Hasta la victoria siempre!!!
+8
radnik
19:21 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Che...je prije 50 godina otišao u legende...a one ne umiru
+6
Balt
18:55 | Ponedjeljak - 09. 10. 2017
Che....
Poštovani, za objavu komentara morate biti advance.hr pretplatnik
Pristupite kompletnom advance.hr sadržaju,
svim tekstovima, za svega 90kn,
preplatite se već danas!
copyright advance.hr 2017 | Impressum | uvjeti korištenja