Uspjeh studentske revolucije koju su podržali radnici: "Ujedinjeni narod nitko ne može pobijediti"

"Prvo te ignoriraju, onda ti se smiju, onda se bore protiv tebe, i onda pobjeđuješ", poručio je davnih dana indijski vođa Mahatma Gandhi. Ove riječi možda najbolje opisuju čileanski studentski bunt koji godinama unazad potresa Čile.

Studenti u Čileu bore se za besplatno i visokokvalitetno obrazovanje još od 2011. godine okupljajući sve veći broj pristaša čineći ga najvećim prosvjednim pokretom otkako se demokracija vratila u Čile poslije traumatičnog i krvavog iskustva koje je utisnuo diktatorski režim Pinocheta. Čileanski studenti stalno ističu kako je obrazovni sistem u zemlji nepošten te kako samo studenti iz privilegirane klase imaju priliku dobiti kvalitetno obrazovanje. Oni su u više mahova ocijenili obrazovni sustav kao "obrazovni aparthejd" zahtjevajući njegove korijenite promjene. Lider čileanskih studentskih prosvjeda pripadnica Komunističke partije Čilea, Camila Vallejo bila je više nego jasna izražavajući nade studeneta: "Mi ne želimo poboljšavati aktualni sustav, mi želimo korijenite promjene, da se na obrazovanje ne gleda kao na potrošačku robu, da obrazovanje bude pravo koje država garantira svima".

Sada već bivši predsjednik Čilea Sebastián Piñera osudio je u niz navrata akcije studenata nazivajući ih terorom "delikvenata i vandala" te se zahvalio policiji na "suzbijanju nasilja". Također je pozvao građane da jave informacije koje bi dovele do uhićenja "počinitelja nasilja". On se nije ustručavao na ulicu izvesti preko 10 000 policajaca kako bi se obračunao sa studentima kojima su se pridružili nastavnici, lučki radnici i pripadnici drugih profesija. Ni bivši ministar unutarnjih poslova Čilea Andres Chadwick im nije ostao "dužan" govoreći na press konferenciji: "Ovo nisu studenti, to su ekstremisti i kriminalci". Ipak, studenstki prosvjedi uspjevali su okupiti gotovo milijunsku masu na ulicama, a zadobili su podršku i 81% stanovništva.

Studentsko pitanje postalo je i glavna tema predsjedničke utrke 2013. godine. Upravo na njima kao nova-stara predsjednica s uvjerljivih 62% glasova birača izašla je Michelle Bachelet koja je svoju političku karijeru započela kao pripadnica opozicije za vrijeme Pinochetovog režima. Za vrijeme studija je zajedno sa svojom majkom zbog političkih aktivnosti uhićena i mučena, zbog čega odlazi u egzil na 4 godine i vraća se ponovno 1979. godine. Na vlast je prvi put došla 2006. godine kao pripadnica Socijalističke partije pobijedivši svog protukandidata Sebastiána Piñeru, konzervativca, biznismena i milijardera. Kao samohranoj majci troje djece, njen glavni fokus bila je briga za obitelj, trudnice, samohrane i razvedene majke. Još dok je radila kao ministrica zdravstva izazvala je gnjev u katoličkim krugovima nakon što je odobrila upotrebu pilule za dan poslije žrtvama seksualnog zlostavljanja te uvođenje seksualnog odgoja u škole. Kao predsjednica pokrenula je određene promjene u korist siromašnijih slojeva – siromašnije obitelji dobile su veći pristup i mogućnosti besplatne medicinske skrbi za svoju djecu, te u korist razvedenih žena (u Čileu je razvod legaliziran tek 2004.) i kućanica. Bila je prvi predsjednik koji je posjetio Kubu u gotovo 40 godina – na Kubi se sastala s predsjednikom Fidel Castrom i osudila američki embargo. Njen prvi mandat istekao je 2010. godine.