Prošlo je više od pola stoljeća otkako je kubanski narod pod vodstvom revolucionara srušio diktatorski režim pro-američkog despota Fulgencia Batiste. Kuba možda nije udžbenički primjer "socijalističkog raja", ali je još uvijek suverena zemlja koja se trudi ostvariti napredak unatoč rigoroznom američkom embargu koji već desetljećima guši njen ekonomski razvoj. Uz sve svoje prednosti i mane, Kuba je zahvaljujući Revoluciji danas i dalje neovisna zemlja, dok je u vrijeme Batiste bila veliko odmaralište i gigantski bordel za američku mafiju.
Više od pola stoljeća kasnije, četvrt stoljeća od kraja Hladnog rata, SAD još uvijek nije u stanju prihvatiti činjenicu da je Kuba slobodna zemlja i da je mora ostaviti na miru. Prijeti li Kuba nekome? Vojno? Ekonomski? Pa čak i ideološki? Nipošto. Koliko je uopće apsurdno danas jednu otočnu karipsku zemlju smatrati "prijetnjom" najvećoj ekonomskoj i vojnoj sili svijeta?
Uz sve globalne situacije gdje se dominaciji SAD-a zaista stvaraju prijetnje, pretpostavili bismo kako se Washington jednostavno nema vremena baviti Kubom koja više ni ne mari za ideološke konflikte već samo gleda kako preživjeti. Ali ne, nema mirovanja - antagonizam prema Kubi od strane svih američkih administracija, otkako su na Novu godinu 1959. Fidel Castro i Che Guevara ušli u Havanu te tamo dočekani od strane kubanskog naroda kao heroji i osloboditelji, jednostavno ne miruje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.