Na sarajevskoj Baščaršiji okupilo se mnoštvo ljudi iz raznih bošnjačkih udruženja kako bi dali podršku turskoj vladi i turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu. Mnogo hvale se čulo na račun Turaka i turskog političkog vodstva, a među građanima je primjetno bilo nošenje slike turskog predsjednika. Erdogan zna da je voljen, stoga je i poručio u Istanbulu da je narod rame uz rame, kao jedinstvena nacija, što znači da su "Turci, Bošnjaci, Armenci, 79 milijuna nas, jedna nacija. Drugo, jedinstvena zastava boje krvi naših šehia, koja označava našu nezavisnost. Ono što čini zastavu zastavom je krv... Jedna država 780.000 kvadratnih kilometra nje, ujedinjena, jedna država. Svi zajedno, braćo i sestre, činimo Tursku".
Ovakve izjave su postale učestale, pozivajući na zajedničku slavnu prošlost balkanskih i kavkaskih naroda, kao i na turkijsko zajedništvo s narodima Srednje Azije ili panislamsku ideju sa sunitima diljem svijeta. Sve to počiva na turskoj novoj vanjskoj politici, koju neki zovu i iredentističkom neoosmanskom politikom, u kojoj Erdogan ima ulogu novog turskog sultana koji se širi ne teritorijalno koliko utjecajem, gospodarskim vezama i okupljanjem zavisnih subjekata oko sebe.
Bosna i Hercegovina, odnosno bošnjački konstitutivni narod, u tom smislu predstavlja Turskoj strateški važnog i simboličnog partnera. To je na osebujan način potvrdio arhitekt nove turske vanjske politike Ahmet Davutoglu. Nakon što je zbačen s mjesta premijera, Davutoglu je otputovao u Bosnu i Hercegovinu, gdje je nazočio ceremoniji ponovnog otvaranja džamije Ferhat paše (Ferhadija) iz osmanskog doba u Banja Luci. Džamija je srušena u ratu. Prilikom posjete, Davutoglu je izjavio da se nalazi u Banja Luci u ime 78 milijuna Turaka, koje predstavlja, te da Bošnjaci imaju 78 milijuna prijatelja koji su s njima i kad su žalosni i kad su sretni. Ferhadija je jedna od 16 džamija u Banja Luci koje su uništili srpski ekstremisti za vrijeme rata, pokušavajući iskorijeniti tragove muslimanske povijesti. Ponovno postavljanje kamena temeljca započeto je 2001., ali su srpski nacionalisti ometali obnovu, napadali muslimanske posjetitelje, a ponekad su NATO snage morale izvlačiti strane veleposlanike. Nastojalo se koristiti što je više moguće originalnog kamenog ostatka džamije, koje je godinama ležalo na dnu rijeke Vrbas.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.