Nakon raspada Sovjetskog Saveza u devedesetima, Ruska ratna mornarica je pokušala prilagoditi svoje pomorske snage iz Hladnog rata novim uvjetima obilježenima poteškoćama u održavanju flote i manjku financijskih sredstava. Kako se rusko gospodarstvo poboljšalo nakon 2000. nove ideje su započete o povratku snažne ruske mornarice na svjetskoj sceni. Širok program ponovnog naoružanja pokrenut je 2011., a rusko Ministarstvo obrane prema tom programu treba dobiti sto novih ratnih brodova do 2020. godine, među kojima je 20 podmornica, 35 korveta i 15 fregata. Svakako je novi trenutak u razvoju ruske mornarice aneksija Krima, čime se ponovno Moskva okrenula jačanju svoje pomorske snage na Crnom moru. Ovdje bi trebalo doći 18 novih plovila i podmornica.
Na kraju Hladnog rata 1991. Sovjetska mornarica je imala oko tisuću bojnih brodova, u što se uklapa sve od malih patrolnih čamaca do velikih nosioca zrakoplova. U tom razdoblju povijesti, Sovjetska mornarica je imala iznimno važnu stratešku ulogu u potencijalnom ratu sa Zapadom. Mornarica je bila važno oruđe odvraćanja jer su sovjetske podmornice bile nuklearne ili su imale mogućnost ispaljivanja projektila s bojevim glavama. Ujedno je mornarica imala zadatak prve crte obrane sovjetskog područja, a gdje je bilo moguće, prekidala je komunikaciju NATO-a.
Nakon propasti Sovjetskog Saveza i kraja Hladnog rata, mornarica se raspustila i reformirala u modernu rusku mornaricu. Počeli su najteži dani ove nekoć slavne mornarice jer nije bilo dovoljno financijskih sredstava za održavanje velike pomorske sile, njezine sposobnosti su sišle na niske grane, a programi obnove su utihnuli. Takvo se stanje održalo sve do 2002., kada se već osjetio i problem manjka obrazovanog kadra. Konačno je 2009. bivši zapovjednik Sjeverne flore admiral Vjačeslav Popov izjavio da će Ruska ratna mornarica doživjeti snažan pad sposobnosti do 2015. ako se ne preokrenu trenutačni brodograditeljski planovi i ne dobiju nova plovila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.