Nešto se dešava u Europi otkako je teroristički masakr u Parizu šokirao Stari kontinent. Već dugo vremena se priča o tome kako je Europa ranjiva, ali tek nakon Pariza prošlog tjedna su ove priče dobile širi, uznemirujući kontekst.
Dakako, samo pričanje o terorizmu u Europi, koje je počelo negdje početkom prošle godine, bilo je nekakva vrsta neugodnog "prizivanja" loših scenarija. No, priče koje su se često provlačile mass-medijima, nisu se gomilale bez razloga.
Europski establišment, barem onaj obavještajno-propagandni, dobro je znao što se sprema i što bi se uskoro moglo početi događati.
Suština priče je zapravo još jedna poruka, ali pouka koju Europa nikako da shvati - zauzimanje za američke geopolitičke interese nije "zdravo" po Stari kontinent.
S jedne strane imamo situaciju u Ukrajini gdje je Europa na neki način bila prisiljena uvesti sankcije Rusiji (Washington je na tome itekako inzistirao), što je za nju značilo teški ekonomski kontra-udarac u trenutku kada se europska ekonomija još uvijek, poprilično neuspješno, oporavlja od zadnje krize. Kada smo već pri toj temi, spomenimo i to kako postoji određen broj uvaženih ekonomista koji smatraju da je velika kriza, započeta 2008. u SAD-u, jednostavno "otpuhnuta" u pravcu Europe. Dakle, ovdje već govorimo o nekoliko situacija zbog kojih Europa pati jer je pristala na pokoravanje SAD-u.
Tko je pristao? Europske vlasti? Svakako, mada ni sam europski narod nije daleko. Fascinacija SAD-om i dalje je živa u Europi, čak iako je prije svega inducirana medijski. Dakako, u Europi postoji, uvijek je i postojao, snažan anti-Amerikanizam na ljevici i na desnici. No, pitanje je koliko je isti uopće racionalan, naročito onaj desničarski koji animozitet proteže s razine vlasti sve do razine naroda.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
