Diplomatska vještina stoljećima je ostala većim dijelom skrivena od javnosti. Prekriveni velom tajnosti, sastanci političke prirode odvijali su se u dvorovima, kurijama i plemićkim kućama, gdje se razvijala politika i stjecao put djelovanja u tek začetim oblicima moderne nacionalne države. Takva je 'tiha diplomacija' bila prisutna sve donedavno, iako su mnoge međunarodne konvencije zabranjivale 'tajne ugovore' sklopljene u ime vlade pojedinih država. No, u današnjem globalnom informacijskom društvu tišina diplomatske djelatnosti je onemogućena: Nova informatičko-komunikacijska tehnologija ne samo što uvelike može promijeniti model aktualnih demokracija na kugli zemaljskoj, već uvelike ugrožava politički poredak temeljen na teritorijalnosti i zadanim normativnim okvirima poretka, kakve odnose poznajemo od Westfalskog mira do pada Berlinskog zida 1989. godine.
Ipak, i moderna diplomacija ima ponešto iz starijih vremena. Nekoć donositelji odluka, danas razne inačice takozvanih 'elitnih' društvenih pokreta djeluju kao akteri u međunarodnim političkim odnosima, ali i kao pronosioci novih ideja i 'napredaka' u društvu. S obzirom na to je kroz 20. stoljeće, pa i danas, u međunarodnom sustavu vidljivo djelovanje: (a) starih aristokratskih udruga i redova, koji svoj utjecaj ostvaruju putem staleških pravica zadržanih u monarhijama ili u onim državama koje imaju zakonska pravila o plemstvu, ili putem Katoličke crkve; (b) samoprozvanih viteških i drugih redova, koji nemaju staleških pravica, ali barem od Američke i Francuske revolucije su utjecajni u javnosti preko lobističkih i financijskih krugova. U najnovije doba, popularna, ali i politička javnost bruje o raznim 'teorijama zavjera', političkoj, društvenoj i kulturnoj moći tih organizacija te se pojavljuje niz književnih, publicističkih i filmskih djela koji tematiziraju novootkrivena saznanja ili uvjerenja o skupini Bilderberg, slobodnim zidarima, Vatikanu, Sionskom prioratu, iluminatima, templarima, društvu Skull and Bones i tako u nedogled.
Ime 'tajno društvo' je preopćenito i izdvojeno od relevantnog tumačenja: naposljetku, svaka nevladina organizacija, pa i same vlade, imaju određene državne, poslovne ili aktivističke tajne, pa bi logičnim slijedom mogli zaključiti da je i ministarstvo obrane tajno društvo. Iako ih smatramo jednostavno 'društvima s tajnom', zbog uvjeta članstva, djelovanja i utjecaja, možda je najbolje ime 'elitne organizacije'. Uostalom, sama moć tih organizacija često proizlazi iz elitizma njihovih članova. Elitna je organizacija u tom smislu u javnosti introvertna nevladina organizacija u kojemu većina članova pojedinačno igra relevantnu ulogu u političkom, društvenom i ekonomskom životu u pojedinom društvu, a koje postavlja određena ograničenja ulaska u članstvo i strogo propisuje uvjete djelovanja svojih članova.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.