Dolazak nove britanske vlade podjeća pomalo na pojedine sezone 'Igre prijestolja' gdje se u jednom potezu makne desetak likova koje smo pratili cijelo vrijeme. Tako je i u Velikoj Britaniji odjednom otišlo mnoštvo poznatih političara, na čelu s premijerom Davidom Cameronom, ali i Georgeom Osborneom, Michaleom Goveom i drugima. U oporbi je ostavku na svoje čelno mjesto dao najveći pobjednik referenduma o izlasku iz Europske unije, šef UKIP-a Nigel Farage, dok bi ostavku na svoje predsjedničko mjesto mogao dati i voditelj laburista Jeremy Corbyn. Otišla je i predvodnica kampanje za izlazak iz Europske unije u Konzervativnoj stranci Andrea Leadsom, koju je podržalo euroskeptično krilo stranke na čelu s bivšim vođom Konzervativaca Iainom Duncanom Smithom. Međutim, Leadsom je teško potučena u izborima za novog predsjednika stranke, jer uostalom nije ni poznata izvan Westminstera.
Poraz Leadsomove je donekle začudan jer je imala dobar odnos prema Torijevcima na lokalnim razinama, pa je privlačila čak i članove UKIP-a. Ipak, bivša ministrica unutarnjih poslova i nova britanska premijerka Theresa May je odnijela pobjedu, no to ne znači da Leadsom više nema utjecaja. U ostatku mandata Konzervativne stranke May će morati pronaći način da dobije suglasnost skeptične torijevske desnice koja će sada pratiti svaki njezin korak prema Europi. Kao pripadnica kampanje za ostanak u EU, May je izjavila da će prihvatiti želju većine britanskog biračkog tijela, ali neće žuriti. Članak 50 će se aktivirati tek kada se jasno utvrdi koja će biti britanska pregovaračka pozicija. Harmonizacija britanske države s Europom, koja je trajala 40 godina, ne može se rastaviti preko noći. Srećom, Britanija nije članica eurozone niti Schengena pa je lakše izaći iz tih struktura.
Plauzibilna je pretpostavka da će nakon ispunjenja Brexita May usmjeravati državu prema bliskom partnerstvu s Bruxellesom i da će britanska vlada održati članstvo na europskom jedinstvenom tržištu, prava slobodnog kretanja ljudi (što je osobito važno za London i britansku industriju financijskih usluga), ali kao mudra političarka May neće postavljati taj proces u središte interesa javnosti. Micanjem Brexita s naslovnica novina May želi smanjiti bilo kakvu gospodarsku ili financijsku raspravu te ukazati na mogućnosti britanskog izvoza i smanjenja nejednakosti u tradicionalnom klasno podijeljenom društvu.
Zanimljiv je taj zaokret jedne konzervativne političarke, jer May pokazuje iznimno zanimanje za radničku klasu, posebice u pitanjima nejednakosti i dobrih stanovanja, te ju se često povezuje sa socioekonomskim planovima bivšeg laburističkog vođe Eda Milibanda. To kretanje prema centrističkoj poziciji na političkom kontinuumu je odličan politički potez jer time baca laburiste s Corbynom na krajnju ljevicu, dok Konzervativci zapravo mogu dosegnuti čak i spektar lijevog centra. Zbog toga je May dala prijedlog da se poveća predstavništvo radnika u korporativnim odborima.
I dok je fascinacija prvom premijerkom u Britaniji, također konzervativkom barunicom Margaret Thatcher, vrlo simbolična, čini se da je May više okrenuta izgradnji politike na primjeru njemačke kancelarke Angele Merkel. Ipak se ne valja zaletavati. Kao konzervativka, May ima svoje granice u poimanju gospodarstva te ju se nikako ne može izjednačiti s neokejnzijanskim krugom koji želi odustati od politike štednje. Za razliku od Leadsom, May je pohvalila rad guvernera Engleske banke Marka Carneyja na dobrom vodstvu nakon referenduma i održavanju fleksibilnog pristupa monetarnoj politici. Fiskalna disciplina joj je sada najvažnija, ako želi ostvariti ponovni izbor Konzervativne stranke za tri i pol godine, ali ujedno i određeni fiskalni populizam bi mogao dobiti zamaha, posebice u vidu smanjenja poreza i povećanja trošenja države. Time pada u vodu ideja bivšeg ministra financija Georgea Osbornea za ostvarenjem cilja proračunskog suficita do 2019./2020.
S obzirom na posvemašnje rasulo u Laburističkoj stranci, nekim torijevcima nije jasno zašto May ne organizira prijevremene izbore koje bi bez poteškoća dobila. No, dugoročno se radi o pametnom političkom potezu, jer će se tijekom vremena May primicati socioekonomskom centru politike i biti će iznimno teško Laburistima da osvoje prostor za više glasova. Ujedno, Konzervativcima je stalo da Corbyn ostane na čelu Laburista jer se time ojačava razdor unutar stranke, a dobivanjem centrističke potpore May oduzima prostor i Corbynovim protukandidatima Angeli Eagle i Owenu Smithu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
