Sirija kroz XX. stoljeće
Dvadeset i prvi je siječanj, godina 1994. Trebao je to biti sasvim obični petak, dan kada se blaguje i kada su trgovine većinom zatvorene, a promet rjeđi no inače. U Damasku je počinjao vikend. U rano jutro jedan je Mercedes izlazio iz grada i jurio brzinom većom od dopuštene. Odredište je bio aerodrom na kojemu je spreman bio let za Njemačku. Magla je smanjivala vidljivost i kumovala prometnoj nesreći koja će pogoditi cijelu naciju. Mercedes se zabio u kružni tok, a vozač, koji nije bio vezan, umro je na licu mjesta. Taj vozač bio je najstariji sin predsjednika Hafeza al- Assada, Basil. Njegov rođak, na suvozačevom mjestu prošao je s teškim ozljedama, a službeni vozač, koji je tom prilikom sjedio na stražnjem sjedalu, bio je neozlijeđen.
Poslije vijesti o Basilovoj smrti Sirija je utonula u nacionalno tugovanje i oplakivanje. Ispred bolnice u kojoj je ležalo njegovo tijelo, počeli su se okupljati građani. U cijeloj zemlji oglasila su se crkvena zvona, a barovi su prestali posluživati alkohol.
Otkazan je regularni televizijski program te je umjesto njega emitirano čitanje Kurana u džamijama u Damasku.
TV voditeljica, obično odjevena po zadnjoj europskoj modi, pojavila se u crnini, noseći crni šal preko kose. Gotovo cijeli program bio je posvećen Basilu al-Assadu, njegovoj vojnoj vještini, obrazovanju i trijumfima. Umro je nasljednik predsjedničke pozicije.
Slobodno možemo reći kako je to prijelomni trenutak u životu Bashara al Assada, po starosti drugog sina tadašnjeg predsjednika Hafeza. On je živio i radio u Londonu gdje je specijalizirao oftalmologiju. Tamo je i upoznao svoju sadašnju ženu Asmu, Britanku sirijskih korijena.
Ubrzo poslije bratove smrti Bashar dobiva poziv i odlazi u Siriju na odsluženje vojnog roka. Bio je to početak pripreme njega za budućeg predsjednika. Umjesto građanskog života u Londonu, kakvog je mislio živjeti, sudbina mu je namijenila nešto sasvim drugačije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
