Sada je trenutak da se zaustavi novi rat na Balkanu jer ako smo išta do sada naučili o ratovima, izuzev činjenice da su oni u svakom izdanju apsolutno pomračenje ljudske civilizacije, onda je to spoznaja da do njih neminovno dolazi nakon što se o njima počne intenzivno pisati.
Svjesno ili nesvjesno, s predumišljajem ili iz čiste ludosti, prije izbijanja svakog rata pokreću se određeni mehanizmi kojima je svrha pripremati teren za novo krvoproliće. Ratovi nisu gromovi iz vedra neba, ne izbijaju nenadano. Postoje određeni procesi koji nagovještavaju nove ratove, procesi koji utječu i na političku klima i na ljudsku psihu, dezintegrirajući je do točke da ona prihvaća rat kao nešto neminovno, kao klimaks predratnog žamora.
Na ovim prostorima predratne psihološke pripreme traju već neko vrijeme, a taj žamor se sporadično pojačava. Prihvaćanje rata je, i kod najrazumnijeg pojedinca, stvar mentalnog procesa koji putuje od apsolutnog otpora do pomirenja s novonastalom stvarnošću.
Dok traju pripreme terena za novi sunovrat ljudskih bića uvijek je izražen i prkosni stav "ma neće ovdje biti rata" iako on sam po sebi, nažalost, ne obuhvaća raspravu o kočnicama već služi primarno kao blokada negativnih misli kod pojedinca i njegove ili njezine okoline.
Svaki rat kojem smo za života svjedočili, bilo na našim prostorima ili u svijetu, izbio je na mjestima na kojima su se mnogi nadali da izbiti neće. Pozitivne misli pokazale su se kao nedovoljne da spriječe takve užase i to je nešto o čemu danas moramo govoriti.
Rasprava o mogućnostima rata, rasprava o uvjetima koji bi se trebali desiti da novi rat na Balkanu izbije također je, svjesno ili nesvjesno, pripremanje terena za taj rat, prizivanje istog, stvaranje opće klime za njegovu manifestaciju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
