Tijekom proteklih nekoliko godina, ruske vlasti su ukazivale na suradnju i korištenje "soft power" pristupa prema političkim i gospodarskim elitama u Africi. Iz Kremlja su stalno dolazili napori o informiranju elita za poslovne prilike i pozitivan razvoj odnosa prema afričkim zemljama. U globalnoj borbi za afričko tržište, ali prije svega za afričke resurse, Rusija je još uvijek daleko od svojih suparnika. U pogledu strateškog pomaka i djelovanja prema Africi, Rusija leži iza Kine, Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije, Indije i Brazila.
Primjerice, Kina je jedna od najvećih ulagača u Afriku, a ujedno kinesko-afričku suradnju prati širok raspon kineskih i afričkih medija, do te mjere da je Peking odlučio pokrenuti česte razmjene novinara i medijskih organizacija. Kineska središnja televizija, Kineski međunarodni radio, kineske novine i službena državna agencija Xinhua, ostvaruju velik medijski korak prema Africi. Ovi napori prate kinesko gospodarsko i političko širenje, koje doseže svoj vrhunac u poziciji najvećeg trgovačkog partnera Afrike. Ta veza generira više od dvjesto milijardi dolara godišnje.
Međutim, Rusija i ruski državni mediji, ali ni druge zemlje, nisu napravili takav medijski iskorak u Africi. Da bi se politička veza s afričkim državama digla na značajniju gospodarsku suradnju, ruski poduzetnici moraju znati više o tim prilikama. Afrika jednostavno treba širu sliku u ruskim medijima. Vodeće ruske medijske agencije bi trebale stvarati tematske reportaže i kvalitetne analitičke članke o afričkom kontinentu, te početi surađivati na terenu s afričkim partnerima. Ista stvar bi se morala odvijati i u obrnutom smjeru.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.