Assad u Moskvi, na sastanku s Putinom - to se desilo jučer i to je posjet koji je iznenadio svih, no bio je to ujedno i posjet na kojeg se čekalo već gotovo 5 godina. Prije nego se osvrnemo na detalje ovog susreta podsjetimo kako se zadnji veliki kontakt na relaciji Moskva Damask zbio u jutro 7. veljače, u kontekstu sirijskog rata sada već "davne", 2012. godine. Tada je Damask posjetio ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov - dočekale su ga tisuće ljudi na ulicama glavnog grada Sirije, mašući zastavama Rusije, Sirije, Palestine...
Bio je to najviši susret jednog ruskog dužnosnika sa sirijskim vodstvom otkako je u zemlji izbila kriza u proljeće 2011., ali do početka 2012. se već razbuktala u ozbiljan rat. Lavrov se tada susreo s Assadom i gotovo da nije uopće ni bilo bitno što su dvojica za vrijeme tog sastanka razgovarali, bilo je bitno da je Rusija ovim potezom već tada - svega nekoliko mjeseci nakon brutalnog smaknuća libijskog predsjednika Gaddafija - poručila Siriji da neće završiti kao Libija, da Rusija to neće tek tako dozvoliti.
To hladno jutro u veljači 2012. bio je prijelomni trenutak. Naime, tada je postalo jasno da Sirija neće biti još jedna zemlja predodređena za "smjenu režima" niti će postati zemlja u kojoj će se voditi "samo" građanski rat. Postati će nešto više, na žalost svih njenih stanovnika, postati će arena velikog geopolitičkog sukoba između Rusije i SAD-a. Dakako, time će postati i centralni bastion anti-imperijalizma - jer pokretanje vanjskog rušenja neke vlasti, kakva god ta vlast bila, može se nazvati samo imperijalizmom - ali pod koju cijenu? Nekoliko stotina tisuća mrtvih, nekoliko milijuna iseljenih - i to za sad.
Prvi ključni posjet, doček ruskog MVP-a Sergeja Lavrova u Damasku 7.2.2012.No, odluka je pala da će se američki proboj prema istoku zaustavljati u Siriju, u njoj se brane i Rusija i Iran. Ipak, najveći teret te obrane podnijela je sirijska vojska koja se do sada vjerojatno već i prepolovila, ali se održala. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad je pak također uspio se održati, na veliko iznenađenje mnogih.
Od početka rata eskalirala je sektaška retorika pa tako Assada danas nazivaju velikim neprijateljem sunita koji brine samo o svojoj sekti, alawiti, a nekolicina sunitskih generala u sirijskoj vojsci su samo predstava za mase. Koliko je to točno? To je možda i najveće pitanje ovog sukoba. Možda i jest djelomično, ali nije u onoj mjeri koliko tvrdi jedna ili druga strana. Postoji, mora postojati, jedna sekularna privlačnost u aktualnoj sirijskoj vlasti koja ju drži iznad vode.
Bashar al-Assad u Moskvi, 20.10.2015., izvor fotografije: kremlin.ruNad-sektaštvo je jedini recept po kojem Sirija može preživjeti, a Bashar al-Assad izgleda kao jedini faktor koji je u stanju to i provoditi. Bashar je stoga za Siriju nešto što je bio i Tito za Jugoslaviju, postao je simbol koji ujedinjuje i ne dozvoljava da teror bude klasificiran kao sektaški mada se on nastoji takvim prikazati. Sličnost s Jugoslavijom je u tome da je tadašnja vlast također teror smatrala terorom, boreći se u ratu i protiv hrvatskih (Ustaša) i srpskih (Četnika) terorista, ali držeći ustroj što je više moguće nad-nacionalnim.
Isti model imamo u Siriji, samo tu nije riječ o nacionalnostima, već o religijskim sektama. Sirijska vlast podijelila je vlastito stanovništvo na sekularne patriote i islamističke radikale i time spriječila sektašku podjelu u kojoj nikada ne bi mogli preživjeti (jer većina Sirijaca su suniti, a teroristi poput ISIL-a tvrde da su oni vođe sunita).
Većina stanovnika Damaska, glavnog grada Sirije koji ima preko milijun ljudi, su suniti, a na pro-Assad skupovima okupljaju se stotine tisuća bacajući time u vodu svu sektašku propagandu koja se proizvodi već godinama.
Bashar al-Assad u Moskvi, 20.10.2015., izvor fotografije: kremlin.ruAssad je opstao do sada, a Zapadni stratezi smatrali su da neće preživjeti ni do ljeta 2011. Situacija se ipak ove godine dosta otežala po njega i sirijsku vojsku. Počeli su prvi puta gubiti gradove na zapadu zemlje, ali tada se desio naglo preokret - Rusija je započela svoju zračnu vojnu intervenciju i sada je sirijska vojska ponovno u prednosti i pokreće ozbiljne ofenzive.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
