Prije ne toliko puno godina, ali prije široke pojave Interneta i efekata globalizacije, znali smo koristiti termin "gdje nije stupila ljudska noga" i pod tim smo mislili na neke dijelove svijeta koji još nisu istraženi, na kojima se kriju kojekakve misterije i još neviđeni biljni, životinjski, ali i ljudski svijet.
Ti dijelovi našeg svijeta poticali su u nama maštu i divili smo se hrabrim putnicima i pustolovima koji su odlazili u nepoznato želeći vidjeti što se tamo nalazi, kakve se sve misterije još kriju. Bilo je to vrijeme kada se svijet nedvojbeno činio "većim" no što je danas. Pošiljka iz dalekog svijeta putovala bi danima i tjednima, uz konkretnu mogućnost da se zagubi negdje na tim daljinama. Danas, kada smo svi spojeni na veliku digitalnu mrežu i kada možemo razgovarati s kime god želimo, s bilo kojim dijelom svijetu, u stvarnom vremenu, odjednom se naš svijet neminovno smanjio.
Što se pak desilo s onim neotkrivenim daljinama? I one su se predale pred novim vremenima, do te mjere da o njima više ni ne mislimo. Prostor gdje "nije kročila ljudska noga", barem ona navodno civilizirana, više nije prostor o kojem razmišljamo, sada polazimo od pretpostavke da on niti ne postoji. Kako i bi postojao? Pa dovoljno je upaliti neku napredniju kartografsku aplikaciju, recimo Google Earth, i cijeli svijet je tu pred nama - posve otkriven, čak i pomalo predvidljiva. Uzbuđenje koje je otkrivanjem novih horizonta prije trajalo gotovo cijelog života sada je eventualno zabava za jedno popodne, ako i toliko.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.