Kada pogledamo kartu šireg Bliskog Istoka iz perspektive vanjske politike, prve asocijacije su, nažalost - sukobi, tenzije, sile koje aktivno rade na širenju svog interesa, religijska netrpeljivost, državni udari, narodne pobune, inscenirane pobune, osovine agresije, osovine otpora, okupacije, ostaci Hladnog rata, ostaci kolonijalizma, šahovska ploča imperijalizma...
O svim tim zemljama stalno čitamo jer su iste stalno na ovaj ili onaj način fokus ovih sukoba i tenzija. Sjeverna Afrika je posrnula u kaos, u prvom redu Libija, no sukobe i napade ekstremista imamo i u Tunisu, Alžiru, naročito u Egiptu na prostoru Sinaja. Izrael i Gaza su se nedavno žestoko sukobili, u Zapadnoj Obali vrije novi palestinski ustanak. U Libanonu jačaju ekstremne frakcije kao direktna posljedica strašnog rata u Siriji. Jordan u panici gleda prema iračkoj granici i kada bi teroristi iz ISIL-a mogli početi prelaziti.
Saudijska Arabija ima stalnu pobunu niskog intenziteta na svojem istoku, dok u isto vrijeme destabilizira širu regiju direktnom podrškom za militante od kojih, paradoksalno, u isto vrijeme strahuje. O Iraku i Afganistanu ne trebamo ništa ni govoriti. Iran je pak stalno na oprezu od svih rivala i neprijatelja, a i duboko je upleten u sukobe cijele regije, naročito u Siriji, ali i u Iraku kao i u Libanonu gdje je povezan s Hezbollahom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.