Američki predsjednik Barack Obama prvi je američki predsjednik u mandatu koji je posjetio japanski grad Hirošimu, gdje su Amerikanci bacili atomsku bombu prije 71 godinu. Službena povijest govori da je bombardiranje Hirošime 6.kolovoza 1945., te Nagasakija 9.kolovoza iste godine bilo potrebno za predaju Japanskog carstva, što je zaustavilo militarizam Japana, započet 1931. invazijom na Kinu. Za većinu svijeta, kraj Drugog svjetskog rata bio je označen katastrofom za poražene.
Žrtve Hirošime nisu bile značajne u ratu gdje je poginulo između 50 i 80 milijuna ljudi. Smrt stanovnika ova dva grada smatrana su malom cijenom za ljudsku katastrofu. Tijekom vremena se promišljanje o poginulima, o holokaustu, i razornoj moći prometnulo u propitivanje odgovornosti za smrt ljudi u Hirošimi i Nagasakiju. Takva pitanja su posebno postala značajnima s dolaskom Hladnog rata i jačanja atomskih sila. Činjenica da je jedan avion nanio toliku štetu i gubitke života da je učinak bio veći od stotine aviona koji su bacali na japanske gradove stotine bombi bila je dovoljna da se razmatra odnos hladnoratovskih blokova kao onaj u kojemu se ne smije iskoristiti nuklearni arsenal.
Ipak, za Sjedinjene Američke Države, to bombardiranje je imalo drugi simbolički značaj. Ono je bio znak američke moći kao i besciljnog ubijanja ljudi. Sjećanje na te događanje jačalo je antiamerički osjećaj u svijetu, a pomoglo je i kod opiranja ratu u Vijetnamu. U središtu tog tumačenja jest da bombardiranje Hirošime i Nagasakija nije bilo potrebno na kraju rata. Japanci su već odlučili da će se predati, te su komunicirali s Amerikancima o načinu predajE putem neutralne države Švedske. Stoga uništenje Hirošime i Nagasakija nije uopće bilo vezano za predaju Japana, već je s jedne strane bio pokus, a s druge strane zastrašivanje Sovjetskog saveza.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.