Otkrivena do sada najpodlija američka zavjera protiv Kube: USAID putem servisa nalik Twitteru pokušao potaknuti "Kubansko proljeće"

Kubanska Revolucija, na čijem čelu se i dalje nalaze braća Fidel i Raul Castro, preživjela je od svoje pobjede 1959. doslovno sve i svašta - od američke invazije u Zaljevu svinja, bezbroj pokušaja atentata na državno vodstvo do nehumane ekonomske blokade nametnute od strane SAD-a.

Prijetnje i izazovi nikada ne prestaju za Kubu. Otok od kojih 11 milijuna stanovnika permanentni je predmet američkih zavjera i pokušaja destabilizacije. Neki su naivno očekivali da će dolaskom Obame na vlast SAD napokon prihvatiti stvarnost više od pola stoljeća kasnije, no ništa od toga - američki embargo i sankcije i dalje su na snazi kao i u vrijeme Hladnog rata.

Nije se uspjelo srušiti vlast atentatima, ni pokušajima invazije, ni terorizmom, no to ne znači da je SAD spreman popustiti. Popustiti će tek onda kada se razbije socijalistička revolucija na Kubi, a otok ponovno vrati u stadij mafijaškog bordela na što je poprilično sličio za vrijeme Batistine diktature.
Lideri Kubanske Revolucije: Fidel Castro, Raul Castro i Ernesto Che GuevaraKoliko su pojedini akteri unutar SAD-a fanatično zagriženi idejom rušenja Castra možda najbolje pokazuju detalji predložene Operacije Northwoods iz 1962. Za one koji nisu upoznati, radi se o prijedlogu iznesenom od strane visokih dužnosnika u američkom obrambenom i sigurnosnom sektoru koji uključuju i izvedbu terorističkih napada na američkom tlu od strane CIA operativaca kako bi se za napade optužili Kubanci. Cilj je bio stvoriti preduvjet - tj. prihvaćanje američke javnosti - za pokretanjem vojne agresije protiv Kube.

Srećom administracija na čijem je čelu tada bio predsjednik John F. Kennedy bila je dovoljno razumna da odbaci ovakav suludi prijedlog. Operacija Northwoods je najpoznatija jer su detalji o njoj deklasificirani, no može se samo pretpostaviti koliko je još brojnih operacija predloženo (i provedeno) protiv Kube.
SAD i Kuba na kartiVremena se mijenjaju - SAD više ne ruši vlasti "starim metodama" (osim ako su im one "neophodne"), kao što je brutalno ugušen socijalizam u Čileu 1973. Danas je igra donekle sofisticiranija, no i dalje podjednako agresivna i neprijateljska. "Narančaste revolucije" su ono što SAD danas preferira - ukratko to zvuči ovako: Neka narod sam svrgne svoje vodstvo za nas.