Hladni rat je bio težak dio naše novije povijesti, dva velika bloka - NATO pakt i Varšavski pakt - mogla su u svakom trenutku zaratiti, tako se barem činilo i većina svijeta je uvijek na neki način bila i spremna na to. Možda je to i jedan od razloga zašto je mnogima, ako ne i svima, laknulo kada je pao Berlinski zid, jer tada je postalo jasno da se ova velika opasnost smanjuje, da bi i potpuno nestala skorašnjim raspadom SSSR-a, samim time i Varšavskog pakta.
Napetosti je bilo mnogo tih godina, stariji još uvijek pamte Kubansku raketnu krizu i koliko je malo nedostajalo da svijet eksplodira u nuklearni rat. No, uz sve te priče iz Hladnog rata, jedna je najvažnija - rat je ostao hladan, a na ledu su ga držale hladne glave s obje strane.
Desetljeća oprezne i promišljene diplomacije također su obilježila Hladni rat, kao i svi oni itekako "vrući" sukobi - od Vijetnama, Koreje, Bliskog istoka, brojnih pučeva i prevrata u Europi i Latinskoj Americi - ali isti nikada nisu zahvatili dva ključna igrača. Sukobi su se odvijali na krvavoj šahovskoj ploči, ali nikada jedan igrač nije ustao i ošamario drugoga preko stola. Sve do jučer.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
