Nakon što su Amerikanci po prvi puta nakon početka građanskog rata u Siriji srušili sirijski vojni zrakoplov koji je napadao pobunjenike u sjevernoj Siriji, Pentagon je objavio da su Sjedinjene Države ujedno oborile iransku bespilotnu letjelicu na jugoistoku zemlje, gdje američko vojno osoblje obučava protuterorističke borce. To je posljednji u nizu jakih udaraca protiv Damaska, iako je u svim slučajevima američka vojska štitila svoje saveznike na terenu. Ali iza toga se krije obračun koji Washington želi postići s ruskim i iranskim snagama, posebice u vrijeme kada se grozničavo napreduje prema sirijsko-iračkoj granici i gdje se zauzima strateški teritorij od Daeša. No, da li je to sve ili Amerikanci sada planiraju konačni udar i na sam Iran?
Povod za takav napad mogao bi se pronaći u nedavnim iranskim pojačanim balističkim napadima na Daeš u istočnoj Siriji. Službeno je Islamska revolucionarna garda rekla da je niz projektila ispaljenih na provinciju Deir Ez-Zor bio odgovor na nedavne napade u Teheranu, prve terorističke napade Daeša u Iranu. Ali može se taj napad tumačiti i kao poruku prema Donaldu Trumpu i obitelji al-Saud. Šest balističkih projektila koje je Teheran iskoristio protiv Daeša imaju domet od 700 kilometara, što znači da mogu gađati glavne saudijske gradove. Američki je predsjednik dogovorio prodaju oružja Rijadu za 110 milijardi dolara, a britanska vlada je sklopila sličan dogovor sa Saudijskom Arabijom prije par mjeseci.
Američka i britanska vlada prodavaju maglu svojim biračima da se radi o potezu koji će otvoriti mnoštvo novih radnih mjesta. Ali, oružje i vojna oprema nije roba kao i svaka druga i ova trgovina nije samo obična kupoprodajna transakcija. Ubacivanje više oružja na Bliski istok znači daljnju destabilizaciju regije, a možda i šire. Možda bi se moglo tumačiti da Saudijci kupuju oružje za samoobranu, ali to mogu tvrditi samo oni koji nemaju pojma o prošlosti. Saudijska Arabija je većinom kupovala oružje da bi započela ratove ili podržala ekstremističke skupine. Saudijci su tim oružjem i novcem podupirali iračkog diktatora Sadama Huseina i njegov napad na Iran u osamdesetima. Na isti način, Rijad koristi to oružje u borbama u Afganistanu, Iraku, Jemenu, Libiji i Siriji. Sada ova golema prodaja znači da bi Washington htio vidjeti akciju preko svojih saudijskih poslušnika, a prije svega u rušenju iranske snage u široj regiji.
Istodobno, u Siriji američke trupe sve više usmjeravaju svoju pozornost prema ograničavanju vlasti sirijskog predsjednika Bašara al-Asada što miče fokus s glavnog prioriteta poražavanja terorista u Siriji i Iraku te ulasku u daleko širi sukob koji može uključivati stvaranje nezavisne države Kurda i golemi rat na području Iraka, Irana, Sirije i Turske. Američko ministarstvo vanjskih poslova potvrđuje da je misija koalicije poražavanje Daeša u Iraku i Siriji te naglašava da koalicija se ne želi boriti protiv sirijskog režima, ruskih ili prorežimskih snaga u partnerstvu s njim, ali neće oklijevati braniti koaliciju ili partnerske snage od bilo koje prijetnje. Kao prvu među tim prijetnjama Trumpova administracija vidi Iran.
Odnos prema Iranu je bila konstanta otkako je stigao u Bijelu kuću, iako je mijenjao mišljenje o mnogim drugim vanjskopolitičkim pitanjima. I dalje smatra da je Iran glavna država -sponzor terorizma u svijetu (!), da pruža najveću prijetnju Sjedinjenim Državama i američkim interesima na Bliskom istoku. Ministar obrane James Mattis i savjetnik za nacionalnu sigurnost H.R. McMaster osobito su agresivni prema Iranu. S obzirom da su Iranci, zajedno s Rusima, libanonskim Hezbolahom i nekoliko iračkih šijitskih milicija, pomogli Asadu u konsolidiranju moći i povratku izgubljenog teritorija, te da je sada sirijska vlada sa svojim saveznicima stekla kontrolu nad istočnom provincijom Deir Ez-Zor, bogatoj naftom, Trump se boji da će time Iran i njegovi saveznici stvoriti šijitski luk od Irana, preko Iraka i Sirije, pa do Libanona, što značajno šteti američkim interesima u regiji kao i onim saudijskim.
Zbog toga je Trump u samo nekoliko mjeseci javno iskazao potporu Saudijskoj Arabiji i sunitskim silama poput Jordana, te je prihvatio saudijsku retoriku u krivljenju Irana za terorizam i poticanje islamističkog ekstremizma, iako je Rijad destabilizirao cjelokupnu regiju katastrofalnim ratom u Jemenu i blokadom Katara. Irancima ne treba mnogo da se također neprijateljski postave prema tim izjavama. Ukoliko zapadne države, a osobito Europa, žele da se sačuva dogovor s Iranom, onda Zapad mora promijeniti svoj kurs djelovanja. Iran traži da se odredi zašto velike sile traže svoju premoć na Bliskom istoku; radi moći same i svojih interesa ili radi povećanja sigurnosti u regiji. Interes za intervencijom mora biti jasan kako bi se stvorila skladna i uravnotežena politika protiv ekstremizma. Postavljanje objektivne stvarnosti kao okosnice takve politike može voditi pozitivnom razrješavanju problema, a ne subjektivnih percepcija koje stvaraju alternativne činjenice kao što su sukob civilizacija, sunitsko-šijitski sukob, perzijsko-arapsko neprijateljstvo i uništenje Izraela. To su sve fabricirani pojmovi utemeljeni kako bi se izazvao sukob i uništila bliskoistočna prilika za demokratski razvoj koji je pokazao da ne prihvaća američku pomoć u regiji. Uostalom, kako i bi kada nema držanja rečenih obveza i unilateralno se mijenjaju pozicije i dogovori.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
