Još od starih vremena, vladari i kraljevi su koristili privatne vojske da bi vodili svoje ratove. U Staroj Grčkoj plaćenici su imali široku upotrebu; od streličara s Krete pa sve do praćkaša s Rodosa. Rimljani su koristili poznatu galsku i germansku konjicu, a general koji je možda najuspješnije u povijesti vodio vojsku plaćenika je bio Hanibal Barca, kartaški vojskovođa koji je od današnje Španjolske preko Alpa poveo slonove i 50,000 vojnika u Italiju. Iako nisu dobivali pojačanja, toliko omiljen i cijenjen je Hanibal bio među plaćenicima, da su ga odlučili slijediti 16 godina u nemilosrdnoj vojnoj kampanji protiv Rimljana, te su mu ostali vjerni čak i u najtežim trenucima, inače neobična pojava za ljude koji su odani samo novcu.
Kroz Srednji vijek i Renesansu plaćenici su nastavili biti sastavni dio ratovanja, a s dolaskom modernog doba stvari se nisu puno promijenile. Iako su se oružja i tehnike ratovanja postale drugačije, vojnici koji ratuju za novac nisu. Od francuske Legije stranaca pa sve do privatnih vojnih tvrtki u Iraku i Afganistanu koje broje preko 100,000 vojnika, plaćenici su i danas u širokoj upotrebi.
Riječ plaćenik ili na engleskom "mercenary" dolazi od latinske riječi 'merces' što u prijevodu znači plaća.
Na isti način riječ vojnik ili na engleskom "soldier" dolazi od latinskog 'solidus' što znači novac.
Po Protokolu Ženevske Konvencije iz 1977, plaćenik je osoba koja:
- nije građanin država u konfliktu
- prisustvuje oružanom sukobu, ali ne pripada standardnoj vojsci država u konfliktu
- je motivirana zaradom i plaćena više od standardnog vojnika
- ne prebiva u teritoriju koji pripada državama u konfliktu
Na temelju toga, plaćenik u ratu nije tretiran kao vojnik ili ratni zarobljenik.
Legija stranaca
Osnovana 1831. godine s ciljem jačanja vojne prisutnosti u Alžiru a potom i u drugim francuskim kolonijama, Legija stranaca već 180 godina glasi kao jedna elitna vojna jedinica sačinjena od oko 7000 pripadnika, od kojih su otprilike 20 posto Francuzi, koji dolaze iz preko 140 zemalja i kojima zapovijedaju časnici koji su uglavnom Francuzi. Za pristupiti Legiji stranaca potrebno je uputiti se osobno u Francusku u jedan od 11 centara za regrutaciju. Dok je u prošlosti primala veliki broj kriminalaca i bjegunaca, po riječima stručnjaka danas su se stvari uvelike promijenile te svaki kandidat prolazi kroz detaljnu kontrolu Interpola. Isto tako, potencijalni kandidati prolaze kroz stroge predselekcije te potom bivaju poslani u Aubagne kraj Marseillea gdje se nalazi sjedište na konačnu selekciju. Od otprilike 10,000 kandidata koji svake godine pokušaju pristupiti, oko 1000 ih bude primljeno.
Budući da je za mnoge Legija novi početak, kandidati koji su primljeni moraju uzeti novo ime, ali nakon jedne godine oni koji to žele mogu vratiti svoj pravi identitet. Treninzi su iznimno iscrpljujući, fizički i mentalno, te imaju kao rezultat jednu elitnu jedinicu čiji pripadnici ne postavljaju puno pitanja i često su spremni boriti se do kraja. Naime, Legija stranaca je jedini dio francuskih vojnih snaga čiji pripadnici ne daju prisegu Francuskoj već samoj legiji te je među legionarima vrlo prisutan osjećaj odanosti i pripadnosti što objašnjava i njezin motto 'Legija je naša domovina'. Početna mjesečna plaća iznosi oko 1000 eura, ugovor se potpisuje na 5 godina, a neobična činjenica je i da Legija ima svoje vlastito vino kojeg proizvodi iz vinograda u Provansi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
