Iran i Kina su obećali bliske gospodarske i političke veze nakon razgovora dvaju predsjednika u Teheranu. Kineski predsjednik Xi Jinping je jedan od prvih svjetskih lidera koji je posjetio Iran otkako su skinute međunarodne sankcije. Dvojica predsjednika potpisali su 17 ugovora o raznim temama, od energije do povećanja trgovačkih odnosa na 600 milijardi dolara u idućih deset godina. Iranski predsjednik Hasan Rohani je rekao da je potpisan i sveobuhvatni dokument o strateškim odnosima u idućih 25 godina. Lideri Kine i Irana također su raspravljali o terorizmu, nestabilnosti na Bliskom istoku, te suradnji na području znanosti, moderne tehnologije, kulture, turizma, sigurnosti i obrane. Susretom s iranskim Vrhovnim vođom Alijem Hameneijem završio je 24-satni dolazak Xija u Iran, prvi dolazak kineskog predsjednika u posljednjih 14 godina.
Narodna republika Kina i Islamska republika Iran također su objavili da su se složili podići svoje veze na razinu sveobuhvatnog strateškog partnerstva. Xi i Rohani možda imaju velike planove, ali s obzirom na ekonomske dimenzije, Kina možda nije onaj partner koga Iran zamišlja. Teheran gleda prema Kini, koja je već najveći kupac iranske sirove nafte, da kupi više nafte. Sada kada su sankcije na takvu prodaju maknute, Iran želi da Kinezi kupe većinu dodatnog outputa od petsto tisuća barela dnevno. Sve procjene govore da će kineske potrebe za naftom značajno rasti tijekom vremena, ali u posljednje vrijeme nema optimističnih pogleda prema rastu kineskog gospodarstva. Prošle godine Kina je uvezla 8,8 posto više sirove nafte, ali to se ne smatra dovoljnom potrebom koja bi bila pokazatelj rastućeg gospodarstva ili potražnje potrošača. Radi se o 10,3 milijuna barela dnevno.
Kina sve više rafinira uvoznu sirovu naftu i potom ju prodaje u drugim zemljama. Peking koristi prednosti niskih cijena nafte kako bi povećali strateške rezerve naftnih proizvoda. U prosincu je Nacionalni ured za statistiku izvijestio da su do sredine 2015. godine rezerve dostigle 191 milijun barela, što je daleko više od 91 milijuna barela predviđenih u studenom 2014. Stoga, značajan broj kineske kupovine nema ništa s trenutačnom potražnjom na kineskom tržištu. Uz to, Kina je najavila da joj je cilj rezervi do 2020. od 550 milijuna barela. Stoga će Kina nastaviti kupovati naftu od Irana i drugih naftnih proizvođača.
Unatoč tome, iranska visoka očekivanja za odlične gospodarske odnose s Kinom se možda neće materijalizirati u tom opsegu. Glavni je razlog tomu što se kineski proizvodni sektor dramatično usporen, kao i cjelokupna kineska ekonomija. Vlada govori da je gospodarski rast prošle godine iznosio 6,9 posto, a neke analize govore da se zapravo radi o samo jednom postotku. Dodatni pritisak na potražnju za naftom u Kini vođen je kineskim problemima zagađenja koje tjera lokalne vlade diljem zemlje da smanje broj vozila na cestama. Uz to, Kina sve više nastoji proizvesti energiju iz nuklearki i obnovljivih izvora. Ovi zajednički trendovi tvore osnovicu za smanjivanje kineske energetske konzumacije. Najzad, Peking troši veliku količinu dolara kako bi obranio svoju vlautu, te možda neće imati dovoljno gotovine da pravi masivne energetske kupnje i puni svoje strateške rezerve.
Kina u Iranu nije stranac. Već nekoliko godina Kina ostvaruje gospodarske odnose s Iranom unatoč prisustvu međunarodnih sankcija koje su ograničavale iranski izlaz u svijet. Iran ima značajnu ulogu u kineskoj inicijativi ulaza u Srednju Aziju i dalje prema zapadu i Europi. Zapadne zemlje su također zabrinute zbog kineske prodaje oružja i transfera nuklearne tehnologije Iranu. Takva kinesko-iranska suradnja je oslabila moć međunarodnih sankcija još od 1979. kada su SAD i zapadne zemlje nametnule embargo na uvoz oružja Iranu, te okrenule Teheran da kupuje oružje od Kine.
Do sada su svi koraci Irana pokazivali da se Zapad ne mora bojati kinesko-iranske suradnje. Iran je ograničio svoj nuklearni program prema mišljenju Međunarodne agencije za atomsku energiju, što znači da je ograničio posjedovanje obogaćenog urana, ograničio operacije centrifuga, izbacio iz zemlje sve reaktore goriva, te se složio sa svim ostalim uvjetima iznesenim u Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu. Uostalom, nije Kina jedina zemlja koja otvoreno želi bolje odnose s Iranom. Iranski predsjednik je posjetio Europu i počeo graditi političke i gospodarske odnose. Njegov poziv europskim vođama je djelomično i pokazatelj snage Irana i predanosti u borbi protiv terorizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
