Arapske kraljevine Perzijskog zaljeva žele pojednostavljen odnos prema svijetu. Svoju domaću politiku i društvo žele izdvojiti od stranih utjecaja i stranih ideja. U posljednjih nekoliko godina to je sve teže ostvariti. Povijesno vezane za trgovinu i putnike, ove su države usko povezane s ostatkom svijeta. Ekonomski, njihov dohodak ovisi o svjetskom energetskom tržištu, te se dobit također ulaže u inozemstvu. Demografski, većina stanovništva u tim kraljevinama su stranci. Kao strateški ulagači i energetski divovi, ove države igraju i važnu međunarodnu ulogu. Stoga globalizacija jača barem neke veze s tradicionalnim partnerima, te širi broj zemalja s kojima surađuju, odnedavno posebno u Africi i Južnoj Americi. Rastuće mogućnosti putovanja i sposobnosti društvenih medija jačaju posebice nedržavne veze. Stanovništvo sve više stvara dojmove o drugim zemljama posjećivanjem i konzumacijom medija. Stvaraju se nove percepcije, a naročito nakon vijesti o zločinima u zatvoru Guantanamo, viznom režimu u SAD-u nakon 9.11., porastu rasizma i slično. Razvoj zapadne rasprave o redarstvu i protuterorističkim djelatnostima utječe na rasprave u zaljevskim zemljama o ljudskim pravima i nacionalnoj sigurnosti i to na puno višim razinama nego što diplomatski izvori smatraju.
Već niz godina izvoz energije se usmjerava prema Aziji, uključujući rastuća azijska gospodarstva i tradicionalne moćnike poput Japana. Danas ovo tržište preuzima dvije trećine nafte iz Perzijskog zaljeva, a petinu samo iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. I ne-naftna ulaganja jačaju, posebice prema Južnoj Aziji i Africi. Multinacionalne tvrtke sada se pomiču prema regijama MENASA (Bliski istok i Južna Azija) i MEA (Bliski istok i Afrika). Dubai je krenuo putem diversifikacije približavanjem rastućem azijskom srednjem sloju, pokrenuo niz zrakoplovnih veza tvrtke Emirates s Indijom, te prihvatio kineske trgovine. Kako azijsko tržište postaje sve važnijim, ekonomske poveznice mogu potencijalno povećati politički utjecaj dobrostojećih azijskih imigranata.
Gospodarski uzlet zemalja Perzijskog zaljeva, povećano trošenje vlade i visoka koncentracija bogatstva stvaraju zemlje udružene u Gulf Cooperation Council (GCC) poželjnim za posao diljem svijeta. Tijekom nedavnog razdoblja usporenog rasta na razvijenim tržištima, u GCC zemljama je došlo do oštrog sukobljavanja između novorastućih tržišta poput Južne Koreje ili Singapura te tradicionalnih partnera kao što su Velika Britanija i Francuska. Tako je Pariz ostao zabezeknut kad su Emirati odlučili da će građevinska tvrtka za nuklearke biti iz Koreje, a ne iz Francuske. Druge europske zemlje traže svoj dio kolača. Portugal, primjerice, koristi svoju povijest kao kolonijalna sila u Zaljevu u 16. stoljeću, čime nastoji utjecati na kulturu sjećanja Perzijskog zaljeva bez opasnosti za optužbe i političku odgovornost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.