Nakon velikih prosvjeda diljem Rumunjske, vlada je bila prisiljena podnijeti ostavku - no, kako to i biva u slučajevima kada narod ruši vlast - direktan odgovor političke elite nikad nije adekvatan.
Rumunjski prosvjedi i pad vlade još su jedan dokaz da bi prosvjednici nakon induciranih kadrovskih promjena morali raditi sve, samo ne slaviti.
Najveća "obrana" dominantne strukture je stvoriti osjećaj pobjede među pobunjenim stanovnicima, ponuditi im pojedine "kozmetičke" promjene, poneku blijedu reformu i zaključiti "evo, dobili ste koliko ste dobili - sada natrag na posao".
Rušenje loše vlasti poprima oblike borbe protiv grčkog mitološkog bića Hidre - "otkidanjem jedne glave, narastu dvije nove" pisali su antički Grci. U modernim vremenima paralela bi se mogla adekvatno ucrtati, uz male preinake - rušenjem lošeg političara, na njegovo mjesto odmah dolazi podjednako, ako ne i lošiji, predstavnik krupnijeg plana.
A plan je već odavno poznat - potpuna podložnost međunarodnim kreditorima, u prvom redu MMF-u, Europskoj centralnoj banci i drugima.
Ono što je u ovakvom scenariju možda i najtragičnije to je činjenica da istim međunarodnim kreditorima čak i odgovara dovođenje novih - "konkretnijih" - predstavnika vlasti.
Prisjetimo se samo Grčke i Italije. Mnogi će, opravdano, konstatirati kako je Silvio Berlusconi bio izuzetno loš i nemaran državnik, daleko više zainteresiran za osobni probitak, no za blagostanje vlastitog naroda.
Ipak, nakon njega Italija je dobila daleko koncentriranijeg, podobnijeg i konkretnijeg premijera u liku Marija Montija.
Berlusconi je bio podoban i za uzvrat, kao nagrada za njegovu podobnost, bilo mu je omogućeno da se bogati do mile volje. Novi premijer Mario Monti sigurno neće osvanuti na naslovnicama u okviru kakvog korupcijskog skandala po kojima je Berlusconio postao toliko poznat.
Monti je profesionalac, "vojnik" krupnog kapitala i međunarodnih financijskih organizacija koje su danas daleko moćnije od bilo koje pojedinačne države.
Nemarni vojnik-amater završit će na fronti i tamo se pokušati okoristiti situacijom, nakrasti se ratnog plijena i po mogućnosti upustiti se u radnje koje nikada ne bi mogao u okviru vladavine zakona i prava.
Ali visoko istrenirani vojnik, profesionalac, on ne dolazi na front da bi se prepustio bezvlašću - on je usredotočen samo na izvršavanje cilja i strogih naredbi.
Takvi su danas premijeri Grčke i Italije, a tamo gdje još nisu, uskoro će postati.
Osobna i vidljiva korupcija uskoro će nestati, ta era se primiče kraju. Diljem Europe stasaju nove "čiste" vlade, bez skandala i bez upletenosti u afere, ali daleko pogubnije po vlastiti narod no što su razni kleptomani, oportunisti i skorojevići ikada bili.
Većinom su to osobe "istrenirane" direktno u kampovima centara moći, bivši zaposlenici MMF, velikih bankarskih lanaca kao što je Goldman Sachs, JP Morgan i drugi.
S njima se javlja i jedan sasvim novi oblik borbe, koji više no ikad preuzima klasni predznak.
Demonstracije i prosvjedi protiv pojedinaca biti će sve rjeđi, a narod će sve češće ustajati protiv kompletne strukture i ideologije koju promiče istrenirana vlast.
Ako ćemo se voditi sličnim primjerima, stvari po rumunjski narod zasigurno neće ići nabolje, već potpuno suprotno.
Svako demokratsko (izborima) ili narodno (na ulicama) rušenje vlasti koristi se za uvođenje sve monolitnije strukture u sam vrh države. Vlade postaju sve "bljeđe", oprezno se daju izjave za javnost i sve manje nalikuju političarima, a sve više poprimaju izgled dobro uvježbanih menadžera.
Iza ovog fenomena ne stoje nikakve "teorije zavjere", zapravo - stoje samo zavjere, ali teorija je već postala praksa.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
