Ruski odnosi prema sirijskim vlastima su zanimljivi - pragmatični u javnosti, čvrsti iza kulisa. Kada se jedna zemlja do te mjere demonizira koliko Sirija, razumljivo je da će i poruke potpore prema njoj, bar one javne, biti suzdržane i diplomatske jer nema veće poslastice za Zapadne medije od hvatanja za detalje kako bi se mogla progurati još jedna naslovnica u stilu: "Rusija omogućava Assadov krvoločni režim".
Jasno, čim "krvoločno" postane opisni pridjev za neku vlast, već smo duboko u zoni medijsko-ratne propagande. No, nedostatak velikih javnih poruka potpore zapravo ne znači ništa kada je riječ o potpori koja se odvija u pozadini. Takav je i odnos Rusije prema Siriji, a da je ta potpora zaista snažna pokazuje i ruski angažman prošle godine kada je SAD ozbiljno planirao pokrenuti vojnu agresiju na Siriju zbog uporabe kemijskog oružja.
Brojni iskazi i istraživanja sugeriraju kako je zločinački napad kemijskim oružjem u okolici Damaska izvela teroristička organizacija Al-Nusra Front. Optužbe protiv sirijske vojske nikada nisu dokazane, a argumenti koji podupiru tu teoriju vrlo su manjkavi i ne uspijevaju objasniti zašto bi sirijske vlasti dale odobrenje za takav napad baš u predgrađu Damaska i baš u trenutku kada se u Damasku, na manje od sat vremena vožnje, nalaze UN inspektori koji su - na poziv sirijske vlasti - stigli kako bi istražili uporabu kemijskog oružja u naselju u okolici Aleppa na sjeveru zemlje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.