Subsaharska Afrika dom je mnogim vladarima koji svoje dane vlasti broje u desetljećima. Neki afrički vođe su u šezdesetima i osamdesetima godinama dvadesetog stoljeća odlučiti postati doživotnim predsjednicima, a drugi su vladari ostali na vlasti tri ili više mandata. Na prijelazu u 21. stoljeće ovaj trend i dalje opstaje, šireći korupciju, nestabilnost, podjele u društvu i gospodarsku slabost. Ipak, postoje i blistavi slučajevi u kojima je trajan pritisak skupina građanskog društva i regionalnih blokova kao što je ECOWAS stao na kraj takvim praksama, što se osobito moglo vidjeti u slučaju prijenosa vlasti u Gambiji početkom 2017.
Mnoge afričke zemlje su vidjele stravične borbe za vlast u drugoj polovici 20. stoljeća odnosno u razdoblju stjecanja nezavisnosti od svojih kolonijalnih upravljača. Vođe koje su konsolidirale svoj utjecaj tijekom nacionalnih oslobodilačkih pokreta za nezavisnost ujedno su ostvarile moć i svoju poziciju u uredu predsjednika vezale uz sam identitet nacije. U ljeto 2017. možemo vidjeti četiri glavna oblika takve konsolidacije vlasti odnosno četiri vladara koja su na čelnom mjestu države više od tri desetljeća: Teodoro Obiang Nguema Mbasogo u Ekvatorijalnoj Gvineji, Rober Mugabe u Zimbabveu, Paul Biya u Kamerunu i Yoweri Museveni u Ugandi. Ali prije kolovoza postojao je i peti, predsjednik Angole Jose Eduardo dos Santos koji je na tom mjestu bio trideset i osam godina, te je odlučio odstupiti. Naime, krajem kolovoza održani su parlamentarni izbori na kojima se očekuje pobjeda kandidata vodeće političke stranke MPLA. Njegov ministar obrane Joao Lourenco preuzeo je dužnost vršitelja predsjednika, ali će Dos Santos ostati predsjednikom stranke. U jedanaest drugih afričkih država predsjednici su duže od deset godina na vlasti, a mnogi među njima (uključujući Mbasoga i Musevenija) stigli su na to mjesto putem vojnog udara. Sveukupno je od 1970. do 1982. u subsaharskoj Africi bilo sedamdeset i dva vojna udara, a od 2000. do 2012. 'samo' trideset i tri.
Ponekad je teško shvatiti kako su neke države postale utočištem diktatora. Zimbabve nije bio zemlja podložna siromaštvu, dapače bila je jedna od najbogatijih afričkih nacija, ali je to otišlo u nepovrat nakon dolaska Mugabea i njegovog uništenja državnoga gospodarstva. Mugabe je navodno zloupotrebio federalna sredstva i time osiromašio vladina ministarstva i njihove programe. I dok je parlament u ciklusima produživao Mugabeov mandat, očekivana životna dob i BDP naglo su pali u Zimbabveu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.