Što je zajedničko većini konflikata i vanjskopolitičkih događaja u modernom svijetu? Bez obzira da li govorimo o ratu u Ukrajini, Siriji, Iraku, prevratu u Egiptu, savezima Latinske Amerike, resursima na Arktiku ili obilježavanju oslobođenja Beograda od nacista - svi bitniji manji i veći događaji u domeni vanjske politike mogu se gledati kroz prizmu odnosa, tj. sraza, između Washingtona i Moskve.
Ne samo da se mogu, već se svi ti događaji često baš tako i gledaju. To je pak potvrda o postojanju neke nove vrste Hladnog rata, konflikta koji još uvijek nije na onako niskim "temperaturama" kakav je bio u vrijeme SSSR-a, ali je itekako uočljiv. Ključna karakteristika je ovo - gotovo svaki događaj koji je dobar po Rusiju je loš po SAD i obrnuto (što cjelokupnom spektru svjetskih zbivanja i daje taj element konflikta na relaciji Washington - Moskva).
Sraz koji dominira vanjskom politikom
Ponekad možda ni ne idemo za tim, ali vanjska politika počela se sve više svoditi na okvire ovog sraza - svugdje. Teško je uopće pronaći neki događaj da je sam po sebi "neutralan", da se ne tiče ove dvije sile. Postoje, ali ne u prvom planu, zbog činjenice da je SAD još uvijek daleko širi akter od Rusije. Tako primjerice Rusiju ne brine previše zašto SAD šalje vojsku u zemlje zapadne Afrike - da pomognu oko epidemije ebole ili da trajno osiguraju svoju dodatnu vojnu prisutnost? Moskvu to ne zanima jer je izvan domene njihove sfere interesa.
Dakako, ovdje govorimo o sferi "interesa", a ne "utjecaja". Ruska sfera utjecaja je poprilično skučena, još uvijek, unatoč činjenici da je Rusija znatno ojačala i oporavila se od šokantnih godina tranzicije iz sovjetskog modela (štogod je sovjetski model u zadnjim godinama bio) u tržišni kapitalizam. No, ruska sfera interesa je vrlo široka i prostire se od Bliskog istoka, sjeverne Afrike, preko Europe (naročito Europe) pa do Latinske Amerike.
Američka sfera interesa se pak dobrim dijelom do sada već transformirala u sferu utjecaja. No, bez obzira o kojoj sferi pričali, ruska je velika, ali američka je dosegla svoje granice samom činjenicom da i ova planeta ima granice. No, sfera utjecaja uvijek je pod indirektnom opasnošću potencijalnih sfera interesa, što čini SAD i Rusiju idealnim kandidatima za globalno natjecanje (uz česte tragedije koje su nusproizvod takvog natjecanja).
Pogledajmo primjerice Europu, ona je bez sumnje pod velikom dominacijom američke sfere utjecaja. Taj utjecaj je višeslojan, unutra imamo sve od propagiranja podobnih vlasti, ekonomskih interesa do direktnog nadzora teritorija (NSA masovna špijunaža, praćenje svega što se događa unutar sfere). No, koliko je sfera utjecaja čvrsta? Kako će se održati? Koji joj je rok trajanja?
Širenje sfere utjecaja na sferu interesa
Zaista nema nekih naznaka da bi zemlje Europe mogle početi "prelaziti" na drugu stranu, pod rusku sferu utjecaja, no to ne znači da američki stratezi - koji su odradili ogroman posao - zbog toga mirno spavaju. Ukrajina je bila iznimka, tamo se pokušalo izvesti nekakvo prebacivanje sa Zapada na Moskvu, ali - očekivano - to nije moglo proći. Istina, bilo je nezgodno, SAD je morao ovog puta puno više "zapeti" da bi se Ukrajinu zadržalo na strani Zapada. Prije 10 godina je to bilo relativno lako, bezbolno, bez nasilja, jednom "klasičnom" narančastom revolucijom u kojoj su se pojedine korumpirane individue iz ukrajinske kronično korumpirane političke scene prikazivale kao kakvi spasitelji naroda (Timošenko i društvo).
10 godina kasnije to je postalo već puno ozbiljnije. Ovog puta šareni baloni i zastavice nisu bili dovoljni (jer se i narod već polako umorio od toga), a i pravilo vrijedi da se narančasta revolucija, koja je sama po sebi uvijek prazna i lijepo joj izgleda samo omot, ne može provesti po istoj metodi na istom mjestu dva puta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
