Najava bliske mogućnosti ukidanja sankcija UN-a Iranu postavlja sasvim nove odnose prema toj ključnoj zemlji Bliskog istoka. Kina je od svih zemalja Vijeća sigurnosti bila u najbliskijim odnosima s Iranom kroz čitavo vrijeme sankcija, ali će se taj odnos mijenjati ukoliko se sankcije skinu. Prošlo je skoro četiri desetljeća službenih političkih odnosa između Kine i Irana. Dvije zemlje uživaju najdužu kontinuiranu državnost među suvremenim državama, te baštine preko pet tisuća godina civilizacije. Takvo iskustvo se okupilo u političkim i ekonomskim odnosima dviju vlada, posebice u posljednjih deset godina, kada je iransko tržište vidljivo ispunjeno kineskom robom, osebujnom po svojoj niskoj kvaliteti. Kina zauzvrat nije uložila veto na protuiranske sankcije u Vijeću sigurnosti UN-a. Takva taktika djelomično i odgovara Kini, jer je Iran postao djelomično politički i ekonomski ovisan o kineskim odlukama.
Ipak, dublji pogled nam otkriva više od unilateralnih kritika i odvagivanja odnosa na temelju iranskih potreba i zavisnosti o Kini i kineskim oportunizmom. Glavni čimbenik pomoći održavanja stabilnih iransko-kineskih veza je nedostatak ulaženja u međusobne unutarnje poslove, pronalaženje nezavisnih vanjskopolitičkih pristupa, i partnerstvo temeljeno na međusobnim odnosima i suradnji, na temelju zajedničkih potreba i mogućnosti. Sve navedeno rezultiralo je odnosima jedinstvene kvalitete, možda i jedinima koje Iran ima na toj razini s bilo kojom velikom silom.
Kina je rastuća azijska sila, druga najveća svjetska ekonomija, a u 2014. i jedna od najvećih svjetskih uvoznica sirove nafte. Ne treba smetnuti s uma da je Kina 2013.prešla SAD u cjelokupnoj trgovinskoj bilanci. Trenutačno, Kina je među najvažnijim trgovačkim partnerima za 130 zemalja na svijetu. U Iranu se čuju glasovi da se s Kinom ne bi trebalo trgovati, međutim trebaju imati na umu da je Kina najveći uvoznik iranske sirove nafte i prvi vanjskotrgovački partner, s kojim je 2013.ostvarena trgovinska bilanca u iznosu od 50 milijardi dolara, iznos koji će se udvostručiti do 2016. Kad se ovako postave stvari, onda se mijenja slika u kojem je Kina oportunist, a Iran zavisan partner.
Iranski kritičari odnosa Teherana i Pekinga očekuju od Kine da upotrijebi svoj veliki utjecaj u međunarodnoj politici i da uravnoteži snage na međunarodnoj sceni. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, Kina ima tu mogućnosti, te može preuzeti odgovornu ulogu na regionalnim i globalnim razinama, u skladu sa svojim rastućim političkim i gospodarskim mogućnostima. Protekle dvije godine pokazuju da je toga svjesna i Kina. Naime, 2013. Kina je uvozila 60 posto potrebe za naftom s Bliskog istoka, a ta potražnja raste. Kineska ovisnost o nafti iz Perzijskog zaljeva rasti će od 42 na 70 posto u razdoblju između 2015. i 2030. Sve zemlje Perzijskog zaljeva vide u Kini ogromno tržište za svoje naftne izvoze, tržište koje se odlikuje najvećim rastom konzumacije energije na svijetu. U skladu s time, Kini je stalo da je područje Bliskog istoka stabilno. Kao početak shvaćanja važnosti Kine jest i situacija s proširenjem takfirističkih salafističkih militantnih organizacija (takfiri je musliman koji optužuje drugog muslimana ili sljedbenika abrahamove vjere za krivovjerje – ovaj je pojam iznimno bolji za upotrebu od islamista) na tlo Kine. Naime, iz Afganistana je lako moguće prelijevanje nestabilnosti u kinesku zapadnu provinciju Xinjiang, gdje su separatisti već uspostavili veze s ISIL-om i Frontom Al-Nusra. Kao rezultat toga, očekuje se da će Kina početi igrati značajno aktivniju ulogu u međunarodnom sustavu, a posebice u bliskoistočnoj regiji. Time se ruši konzervativan pristup Pekinga međunarodnoj politici, te traži od kineskog političkog vrha da prihvati nove politike.
Kao jasan primjer te nove politike jest i prvo učešće kineske mornarice u vojnoj vježbi izvan kineskih teritorijalnih voda. Partner joj je bila iranska mornarica, a protubalistički razarač Changchun i fegata Changzhou četiri su dana s iranskim brodovljem vježbali u Omanskom moru. Prema zajedničkim izjavama iranskih i kineskih pomorskih snaga, vježba je uvod u zajednički pothvat potpore miru, stabilnosti i zajedničkoj suradnji. Vježba je bila usredotočena na operacije spašavanja na moru, te odgovoru u neočekivanim i nesretnim događajima. Vježba je također uslijedila nedugo nakon što je iranska mornarica spasila kineski trgovački brod New Lianyungang od napada pirata u Adenskom zaljevu, što daje znak da će Iran i Kina surađivati i na polju antiterorističkih djelatnosti.
Otkad je na vlast došao iranski predsjednik Hasan Rohani, politički odnosi između dvije zemlje dodatno su se povećali. Broj posjeta visokopozicioniranih političara iznimno se povećao, zajedno s trgovačkim razmjenama. U posljednjih 19 mjeseci došlo je do tri sastanka predsjednika, te pet sastanaka ministara vanjskih poslova. Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je tijekom posjeta Rohanija Kini u lipnju 2014.da su odnosi dviju zemalja po prirodi strateški. Ministar vanjskih poslova Islamske republike Mohamad Džavad Zarif također je u studenom posjetio svog kineskog kolegu, pri čemu se razgovaralo o bilateralnim i regionalnim pitanjima. Tijekom studenog i prosinca dva visokopozicionirana kineska dužnosnika posjetila su Teheran.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
