U Hrvatskoj je ovog tjedna proveden referndum o braku u kojem je većina, 65,87% (od onih koji su izašli na referendum, a izašlo ih je 37,90%), glasala za to da se u Ustav uvede stavka da je brak "zajednica muškarca i žene". Mnogi će se složiti kako je ovo očekivan rezultat. Ovo je stoga idealno vrijeme da se posvetimo detaljima ove teme o čijem se širem kontekstu jako rijetko govori.
Prije nego se dotaknemo šire teme, nužno je osvrnuti se na lokalnu situaciju i na same rezultate referenduma. Nedvojbeno je kako ovaj referendum, za mnoge, nije bio samo uvođenje zabrane braka za LGBT parove, već i svojevrsni "anti-establišment" referendum, konkretno anti-vladin referendum. To ne treba biti iznenađenje, pošto je vladajuća elita uzela LGBT zajednicu "pod svoje", za očekivati je kako će se dio bijesa protiv vladajuće nomenklature odraziti i na podupiranju referenduma kojime se LGBT parovima uskraćuje mogućnost sklapanja braka.
Ako na trenutak zanemarimo temu ovog referenduma, može se reći kako je ovo bio udarac vladi - šteta što je pritom došao iz sasvim pogrešne strane. Referendum nam je također otkrio gigantsku kratkovidnost mnogih (ne većine) koji očito još uvijek nisu u stanju u svojim glavama provesti čak ni najosnovnije diferencijacije. Većina koja je na referendumu glasala "ZA" definitivno nisu "fašisti i ustaše" kakvima ih se danas naziva iz pojedinih krugova.
Naravno, svaki autentični desni ekstremist izašao je na ovaj referendum i zaokružio "ZA", to nije uopće upitno, no većina ih nije to učinila zato što su ekstremisti, već vjerojatno zbog nekih sasvim drugačijih razloga. Reći da je preko 65% od onih koji su izašli na referendum (dakle oko 1 milijun ljudi) u Hrvatskoj "fašističko" je krajnje neprimjereno, konfrontacijski i djetinjasto. Zašto se to čini? Možda jednim dijelom iz "mjere predostrožnosti"? Možda zbog straha da bi isti danas-sutra mogli okrenuti glavu ili čak i podržati autentični fašizam u društvu? No, to je teško vjerovati, naročito ako uzmemo u obzir da su i razni samozvani "ljevičari", ponajviše "jugo-nostalgične" tendencije, također glasali "ZA" na ovom referendumu. Zar su i oni "fašisti"? Naravno da nisu, zato je posve besmisleno forsirati ovakvo spremanje masa u "toreve".
U čemu je najveći problem? Nije čak ni u tome da su pojedini ljudi "glupi", jer mnogi imaju sasvim dovoljno pameti za razumijevanje nekih osnovnih političkih tendencija - problem je primarno u toj jednoj, nazovimo je, "ekstremnoj brzopletosti" koja danas vlada u našem narodu, a izgleda kako je ta osobina naročito izražena kod mladih ljudi. Tko je kriv? Mediji? Hrana i gazirana pića? Šalu na stranu, nismo ovdje u potrazi za "uzročnicima", bar ne pojedinačnim, jer uzročnik je cijeli sistem kao takav. Kako se manifestira ta "brzopletost"? Izbjegavanjem argumenata, forsiranjem vlastitih neutemeljenih stavova, egoizmom, paranojom itd.
Ovo je danas prava opasnost za naše društvo, a ne "fašizam" - fašizam možda bude problem sutra, ali danas je naš problem sasvim drugačije prirode. Potpuno nevezano uz aktualnu temu, no izjava poprilično odgovara kontekstu - 1918. Stjepan Radić je izrekao svoju poznatu: "Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu". Taj "guščji" element danas je, gotovo 100 godina nakon, itekako prisutan u našem društvu, ali više ne govorimo o guskama, ovo su neki gepardi i ne samo da srljaju, već se bacaju na tu maglu ne znajući imali ista uopće dno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
