Mnogim Afganistancima je najvažniji grad u državi Kandahar, a ne prijestolnica Kabul. Talibani su nakon rušenja režima u Kabulu prebacili svoj glavni grad u Kandahar, gdje je i danas težište njihove kampanje za južni Afganistan.
Kandahar je rodno mjesto talibanskog pokreta, ali i povijesno mjesto obitelji bivšeg afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija. Talibani su proširili svoju kontrolu nad cijelom provincijom Kandahar 2005. i od tada je Kandahar i Helmand poprište glavne zone sukoba u Afganistanu.
ISAF je došao u to područje, te većim dijelom otišao, i sada djeluje kao akcija obučavanja afganistanskih redarstvenih i vojnih snaga. Talibani nisu pobijeđeni, već samo donekle neutralizirani, u ovom strateški ključnom dijelu zemlje. Naime, provincija Kandahar leži između južnog kraja planina Hindukuš u središnjem Afganistanu i pustinje Redžistan koja tvori granicu prema jugu. U sjecištu najvažnijih puteva u tom dijelu zemlje, kao i na glavnoj prometnici između zapada i istoka Afganistana, te prema Pakistanu, nalazi se Kandahar.
Većina stanovništva provincije živi u velikim središnjim nizinama koju navodnjava rijeka Argandab. U središtu te doline je grad Kandahar, a nedaleko je i jezero Dahla, ključni rezervoar pitke vode za grad. Ovo okruženje je stoljećima određivalo vojnu povijest regije.
Konvencionalne vojske su pristupale Kandaharu putem glavne ceste iz Kabula za Herat. Gusto naseljene doline oko grada Kandahara te planine na sjevernoj strani, koristile su pobunjeničke grupe. Tijekom protusovjetske borbe, glavne baze mudžahedina nalazile su se u Kandaharu, a kasnije su ih koristili talibani. Većinu naroda čine Ghilzai Paštuni, te Durrani, koji se potom dijele u brojna druga plemena.
Durrani su tvorili paštunsku plemensku aristokraciju, te su često bili na vodećim pozicijama u afganistanskoj vladi. Mnogi su obrazovani na Zapadu i čine srž afganistanske diplomacije. Među njima je i obitelj Hamida Karzaija, koji dolazi iz prominentne Durranijevske obitelji. Njegov otac Adbul Ahad Karzai bio je potpredsjednik Nacionalnog parlamenta i čelnik Popolzai klana. Međutim, kad je komunistička partija Halk preuzela vlast, ova aristokracija se nije pobunila. Većina, uključujući obitelj Karzai, napustili su zemlju. Njihova tradicionalna moć je time izgubljena. Umjesto njih stasale su protukomunističke mudžahedinske skupine, koje su se oblikovale na temelju plemenskog identiteta.
Jake političke stranke i islamistički frontovi nisu nastajali na jugu zemlje. Nesposobnost kandaharskih glavnih plemena da surađuju, stvore zajednički politički pokret ili stranke koje nadilaze plemenske interese i dalje su glavna obilježja kandaharske politike.
Nakon izbacivanja komunista i Sovjeta, mudžahedinski čelnici pokušali su zavladati na svom teritoriju, međutim manjak sposobne uprave dovela je na vlast u Kandaharu 1994. Talibane. Oni su i prije imali važnu ulogu putem klera, posebno jer nije bilo jake središnje vlasti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.