"Kunem se mojom čašću da ću u vrijeme mira i rata, na kopnu i moru i zraku, uvijek i svugdje, služiti svojoj naciji i Republici, s vjerom i ljubavlju, i da ću poštivati zakone, odredbe i pretpostavljene, održat ću čast vojske i slavu turskih boja više nego vlastito postojanje, a u potrebi, žrtvovat ću dobrovoljno svoj život za državu, Republiku i dužnost". Ovo su riječi zakletve turskog vojnika, koja se polaže pred mauzolejom osnivača Republike Turske Kemala Paše Atatürka, osnova turske vojne kulture. Vojna kultura se definira kao skupina vrijednosti, normi, filozofije i tradicije vojske, koje se stvaraju organizacijski među ljudima pod uniformom.
Među najvećim vrijednostima i najznačajnijom osobinom vojske jest samopožrtvovnost, disciplina, poslušnost legitimnoj vlasti, odanost naciji, jedinici i suputnicima u vojsci. Velik dio vojne kulture jest kako se vojnici ponašaju svaki dan. Vojna kultura stvara poštivanje, čast i prijateljstvo među pripadnicima oružanih snaga. Iako građanska i vojna kultura dijele mnoge vrijednosti u demokraciji, mora postojati i značajna razlika između njih. Primjerice, gdje civilna kultura naglašava slobodu i individualnost, vojna kultura ih umanjuje te cijeni vrijednosti kao što su disciplina i samožrtva, koji su podložni vojnoj učinkovitosti i uspjehu na bojištu. Vojska nije skupina individualaca, već naglašava hijerarhiju, tradiciju, rituale i običaje, specifične uniforme i insignije.
U visoko militariziranoj kulturi kao što je Turska, ovakva se odanost državi ponavljala kroz veći dio postojanja Republike Turske. Svakog 29. listopada Turci slave Dan Republike (Cumhuriyet Bajrami), na dan kada je 1923. Atatürk osnovao novu državu. Škole tada ne rade. Umjesto toga, učenici se okupljaju u javnosti i recitiraju turske poeme ili pjevaju pjesme u čast povijesti Republike. Gradovi organiziraju okupljanja, koncerte i govore tijekom cijelog dana. Učenici su obavezno recitirali svoju zakletvu, koja je ukinuta nakon dolaska Stranke pravde i razvoja (AKP) na vlast: "Ja sam Turčin, pošten i radišan. Moja načela su štititi mlađe, poštivati starije, voljeti domovinu i naciju više nego sebe. Moj ideal je rast i napredovati. Oh, veliki Atatürku! Na putu koji si popločao, kunem se hodati prema ciljevima koje si odredio. Moje postojanje biti će predano turskom postojanju. Kako je je sretan onaj koji kaže "Ja sam Turčin!"
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.