Sada već bivši politički čelnik palestinskog islamističkog pokreta Hamas Haled Mešaal objavio je 6. svibnja da je Ismail Hanije osvojio unutarnje izbore u pokretu, te da je on novi vođa političkog ureda Hamasa. Mešaal, koji se nalazi pod zaštitom katarske države u Dohi, ostaje članom vijeća Hamasa (šura) i time utjecajan igrač u budućnosti pokreta. Izbori su provedeni videokonferencijom jer mnogi članovi šure žive raštrkani između Palestine i Katara, a uz Haniju kandidati su bili Musa Abu Marzuk i Mohamed Nazal. Marzuk danas živi u Egiptu te je imao značajnu ulogu u reorganizaciji Hamasa nakon što su mnogobrojni njegovi članovi uhapšeni 1989., a poznat je i po poveznicama s muslimanskim donatorima u Americi i Europi koji su svojim financijskim sredstvima uspjeli održati organizaciju i razvoj infrastrukture u Gazi, uključujući socijalnu skrb. Mohamed Nazal trenutačno boravi u Bejrutu i uključen je u interpalestinski dijalog o jedinstvu.
Izbor Hanije utvrđuje kontinuitet u smjeru kretanja Hamasa, jer je on od 2013. bio Mešaalov zamjenik. Hanije je vodio pokret u Pojasu Haze a posljednjih mjeseci je putovao Egiptom, Saudijskom Arabijom i Katarom kako bi se susreo s nizom Hamasovih čelnika. Ujedno je široko popularan među samim Palestincima, posebice zato što se ne boji ostati živjeti u Gazi. U slučaju palestinskih predsjedničkih izbora, ispitivanja javnog mnijenja govore da bi Hanije dobio 47 posto glasova. Karizmatičan je i može se s lakoćom obratiti Palestincima. Ujedno je vezan uz starije Hamasove vođe kao što su Mahmud al-Zahar i Jahja Sinvar koji su vrlo bliski s čelništvom Islamske republike Iran. Također se od njega očekuje oživljavanje poveznica s Hezbolahom i Sirijom uz rješavanje negativnih tijekova u odnosu prema tim stranama.
Hamasov predstavnik u Iranu Haled al-Kadumi tvrdi da je u posljednje vrijeme došlo do velikog uspjeha prema razvoju odnosa Hamasa i Teherana, pogotovo zato jer je Iran sklon daljnjoj financijskoj i vojnoj potpori pokretu. Odbacio je ideje da su neke arapske zemlje zahtijevale od Hamasa da prekine tu poveznicu s Iranom, te ujedno da nema pokušaja Irana da pomiri Hamas s Damaskom. Mnoge su dvojbe oko toga. Prošlo je više od godinu dana kada je političko vodstvo Hamasa posljednji put došlo u službeni posjet Teheranu. Navodno je Iran čekao da vidi ishod novih izbora i tada da utvrdi odnos koji je temeljen na sposobnosti suočavanja s Izraelom i podupiranju otpora. Dodatna je poteškoća što se na Bliskom istoku vodi umjetan rat između sunita i šijita. Islamske denominacije se uzimaju kao povod ratovanju, što je izravna patka vehabitske Saudijske Arabije. Hamas je sunitski pokret, Iran je šijitska država. Napetosti koje vladaju između denominacija utječu sada i na odnos Hamasa i Irana, iako obje strane pokušavaju odagnati te razlike i podjele, te se usredotočiti na pitanje rješavanja izraelske okupacije palestinskog teritorija. Teško je, međutim, razvidjeti o kojim se točno stvarima dogovara Hamas kroz službene kanale odnosa s iranskom državom (Islamska revolucionarna garda, Ministarstvo vanjskih poslova i Ured Vrhovnog vođe), te da li je doista istina da nema zahtjeva od iranske i arapskih strana za Hamasovom potporom u regionalnoj borbi za moć.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.