Iskustvo Latinske Amerike, Bijele ruže i Aleida Guevara: "Brutalno ubijen - Che je pobijedio"

Jasna Tkalec
vrijeme objave: Srijeda - 22. 05. 2013 | 16:30
Ovogodišnji 6. Festival Subverzije u trajanju od 4. Do 18. maja zatvoren je u subotu, 18 maja, nastupom Aleide Guevara i predavanjem pod naslovom "Iskustvo Latinske Amerike". Kćer slavnog Che Guevara pedeset godina nakon herojske smrti najživljeg revolucionarnog mita omladine iz minulog stoljeća, bila je pravo osvježenje na festivalu na kojem se moglo čuti mnogo zanimljivih socioloških umovanja, pozivanja na Marksa i marksizam, ali i nakaznog ili tendencioznog izokretanja Marksovih rečenica i postavki.

Bila je pravo iznenađenje zbog svog govora i pristupa – kao bistra i svježa izvorska voda nakon mnogih mutnih i teško razumljivih i još teže probavljivih koktela sociološkog umovanja isključivo namijenjenih dubljem poznavacioma suvremene filozofije, ekonomije, marksizma, strukturalizma te postmarksističkih filozofija i pravaca poput operaizma i destrukturalističke misli francuskih marksističkih kao i posmarksitičkih filozofa (od Athussera do Derride i Badioua).

Pa iako se u prethodnim danima čulo i mnogo novih i apsolutno izvrsnih pristupa u društvenoj kritici, naročito na području filozofije i antropologije od Bernarda Stieglera (Uloga konzervativne revolucije, ideologija i organologija), mora se kazati da je Stieglerr u svom blistavom izlaganju, kojeg je nažalost pratilo premalo ljudi, bio daleko bolji u onome što se naziva "pars destruens" – u kritičkoj analizi aktualnog društva – nego u "pars construens" - kako izaći iz ćor-sokaka u koji su kapitalizam i imperijalizam novim tehnologijama uveli čovječji um i poimanje svijeta i životnog smisla. Da li je taj "kolektivni um", kolektivno odnosno kognitivno znanje-saznanje, koje dozrijeva (osobito na sveučilištima) moguće pobijediti revolucionarnim tehnikama putem web-a i ostalih suvremenih tehnologija, ostavljamo da pokaže budućnost.

I dva predavanja Maurizia Lazzarato (Proizvodnja zaduženog čovjeka i Kriza duga: kriza kapitala?) o okretanju naglavce svjetskog ekonomskog sistema i o njegovom vješanju s glavom nadole prema uobičajenom shvaćanju ekonomije ne samo marksističkih nego i klasičnih ekonomista, zaslužilo je veću pažnju i odjek, pogotovo i zbog Lazzaratove knjige (Proizvodnja zaduženog čovjeka), koja je ovdje prevedena, ali s obzirom na zapletenost ekonomskih i financijskih termina i njihoviu bukvalnu neprevodivost na naš jezik, to je zanimljivo i na svoj način revolucionarno predavanje dosta izgubilo od upečatljivosti, koju je trebalo ostaviti na također ne baš brojne slušatelje.

Lazzarato tvrdi kako je cijeli svijet pretvoren ne u radnike nego u dužnike i kako se novim tehnikama kaptiranja , odnosno hvatanja i iscijeđivanja novca od velikog dijela populacije uspostavila posljednjih godina nova ne-ravnoteža: ogromni profiti banaka i novčarskih ustanova na jednoj strani proizvodnjom duga te dugom iscrpljenih populacija na drugoj strani. Poznata trilogija ne ide više - sredstva proizvodnje, najamni rad, kapital, odnosno profit, već kapital odnosno profit, koji se stvara posuđivanjem novca i deranjem dužnika i dreniranjem novca iz čitavih regija daleko širih od pojedinih zemalja, već cijelih dijelova kontinenata u kojem se procesu računa s virtualnim profitom u budućnosti, a s njim se raspolaže kao s postojećom robom. (Nota bene – takvo ponašanje trebala bi osuditi najprije religijske ustanove, i to one katoličke na prvom mjestu, jer dužnici su porobljeni, budući da im je oduzeto njihovo vlastito vrijeme, kojim oni više ne raspolažu oni, već njihovi kreditori. A po egzagezi – tumačenju vjere – vrijeme ne pripada ljudima, već bogu).

Posrednik u tom neprirodnom procesu oduzimanja slobode oduzimanjem vremena postaje država – također zadužena, koja u EU ne posjeduje ni vlastitu banku i koja putem poreza i ostalih dažbina izvlači novce iz osiromašenih masa u korist ne sebe već bankovnih institucija i kompanija (multinacionalnih) koje se bave tom vrstom posla. A kako sve ima kraj, to je intenzivna prodaja duga i trgovanje kreditima (znači dugom) onih, koji kasnije nisu bili u stanju da ga vrate, dovela do sadašnje krize, kojoj se ne vidi kraj. Jer tražiti rast na osnovu politika austerity – stroge štednje, isto je kao i zahtijevati da netko, kome se ne daje hrana, dobija na težini.

Kratko rečeno - apsurd ili kako kaže stara pošalica: suha krpa na dnu mora. U tome se pristupu Lazzarato i Stiegler potpuno slažu i tako je ovaj posljednji kazao za njemačku kancelarku da ona ekonomski govori najobičnije idiotarije, koje bi s malo logike razumjelo i malo dijete. A govori ih s političkog vrha jednom društvu koje i na ljevici i na desnici primjenjuje istu idiotsku logiku, a što najviše zabrinjava- nije to Njemačkoj ni prvi put, kako nas uči historija...Tako se i dalje sve odvija po riječima poznatog talijanskog komičara, koji je uzviknuo : "Sad, kad je došla kriza treba smjesta uzeti sve novce od siromašnih. Oni ih doduše imaju jako malo, ali zato bijednika ima jako mnogo..."

Poslije mnogo ovakvih i sličnih teoretiziranja i predviđanja crne budućnosti, govor Aleide Guevara o Chavezu, pa i o njezinom ocu djelovao je kao pravo osvježenje. Kontrast, koji je razumljiv svakome.

Aleida Guevara je liječnik-pedijatar, koji je cijeli život posvetila radu s djecom ne samo na Kubi i Karibskom otočju, nego i u svim zemljama Latinske Amerike i Afrike ( u Angoli i drugim zemljama), gdje joj je to bilo moguće. Radila je s timom oftalmologa, koji su siromašnim starcima, koji nisu više vidjeli sunce, vraćali očinji vid te s ginekolozima i neonatolozima i pomagala da se rađaju i ostanu na životu djeca siromašnih ljudi u zabačenim krajevima, čiji roditelji ne samo da nisu nikad vidjeli liječnika, nego žive bez elektrike i oskudijevaju u pitkoj vodi, a često i u hrani.Aleida je govorila i o prilikama i radu na onom dijelu zemljine kugle, koji ostaje daleko od svijetla pozornice i od reflektora medija, koji usmjeruju pažnju većine na teme koje odgovaraju gospodarima svijeta, odnosno kapitala, dok se zaboravlja da gotovo milijarda ljudi živi u teškoj nestašici i da dnevno umire na hiljade djece od bolesti za koje se u razvijenom dijelu svijeta zaboravilo da uopće postoje. Ubija ih malarija ili crijevne zaraze dobijene od zagađene vode i hrane ili kronična neishranjenost te jednolična hrana, kojoj nedostaju za razvoj neophodni sastojci kao i grozni higijenski uvjeti u bidovillima i u predgrađima Južne Amerike i Afrike.

O tom tužnom stanju i teškom životu, ono čovječanstvo koje se guši u obilju proizvoda na razvijenom dijelu planete, ne razmišlja gotovo nikada. Aleida Guevara je to vrlo očito prikazala govoreći o evropskim zemljama, koje dosta dobro poznaje. Ispričala je kako se naročito tri evropske zemlje Švicarska, Belgija i Francuska nadmeću koja od njih ima najbolju čokoladu i zaista uspijevaju od te čokolade napraviti izvrsne slatkiše po – za evropsko stanovništvo – vrlo pristupačnim cijenama. A tko u Evropi zna, tko se uopće ikada zapitao kako raste kakaovac, te ko su berači tog kakaoa, kako su plaćeni, pod kojim uvjetima rade i žive ili da li njihova djeca jedu čokoladu ? Nije samo da sit gladnom ne vjeruje, nego gladni i nevoljni ne interesiraju nikoga.

E pa baš zbog tih gladnih i nevoljnih njezin otac i Kubanci digli su revoluciju i tako se hrabro borili da je David pobijedio Golijata. Zato njih gotovo šezdeset godina stežu brutalnim i nepravičnim embargom, koji je poput omče oko vrata kubanskog naroda, koji i imajući sredstva, katkad ne može doći do najpotrebnijih sirovina i hrane ili ih pak plaća užasno skupo. Kuba je vulkanski otok, na kojem nema krava, jer im ne odgovara ni vegetacija ni tlo, pa mlijeko, zbog američkog embarga, moraju uvoziti čak sa Novog Zelanda, što ga naravno užasno poskupljuje. A mlijeko je neophodno kubanskoj djeci, kao i svoj djeci svijeta, no to američke ljubitelje demokracije nimalo ne zabrinjava.

Štoviše, potrudili su se da u ime "očuvanja slobode i demokracije" donesu takve zakone protiv Kube po kojima brod koji je pristao u neko kubansko pristanište više nekoliko godina ne smije pristajati u američke luke ili mora platiti izuzetno visoku kaznu.

Aleida je pričala o programu "Liječnici za naftu" i kako je sa Kube upućeno na tisuće liječnika i učitelja u Venezuelu, u brda i slamove te zemlje, u dogovoru sa preminulim predsjednikom Chavezom, da cijepe djecu i da liječe ljude, pomažu bolesnicima, trudnicama i rodiljma te da opismenjavaju na tisuće onih, koji nikada nisu išli niti mogli ići u školu. Pričala je o otporu venezuelanske buržoazije ovim potezima Chaveza i vlade, o liječnicima koji nisu htjeli primati u bolnice siromahe ni sa akutnom upalom slijepog crijeva, ako bi ih želio hospitalizirati kubanski liječnik, te je trebalo sagraditi specijalnu bolnicu u kopjoj se ne plaća – za stanovnike siromašnih četvri te za ruralno stanovništvo Venezuele. Pričala je kako kubanski liječnici, koji su po prvi put proveli kampanje cijepljenja djece i higijeniziranja vode i drugih izvora bolesti, često obitavaju u udaljenim planinskim mjestima i kako ih lokalno stanovništvo voli i štiti od zlonamjernika, koji bi im mogli nauditi.

Boriti se za te ljude bio je postulat njenog oca, kao i Aleide, koja je cijeli život posvetila zdravlju, napretku i dobrobiti djece najsiromašnijih. Jer svako dijete koje dođe na svijet – u to je Aleida uvjerena - trebalo bi imati jednaka prava ne samo na život i zdravlje, nego i na razvoj svih svojih sposobnosti, bez obzira na boju kože, kraj u kojem je rođeno ili imovno stanje svojih roditelja. A kubanski liječnici oboljeloj djeci posvećuju ogromnu pažnju, iako često ne mogu doći do lijekova, kojih je u Sjedinjenim Državama vrlo lako nabaviti, ni ako ih petorostruko plate, jer im ih ovi to ne žele isporučiti. Zato ih nabavljaju preko trećih – liječnika i bolnica s nekih drugih Karibskih otoka, što sve znatno otežava i odugovlači stvar, pa se dogodi da mali pacijent ne dočeka spasonosan lijek.

U riječima Aleide Guevara osjeća se da je cijeli život provela s djecom. Ona je poput djeteta čista, neposredna i vesela – a u očima joj titra nešto od nezaboravnog Cheovog osmjeha. Na širokom licu žene koja apsolutno ne pokazuje svoje godine i čije crte nisu kopija očevih, svjetlucaju Cheove oči i odražava se nešto od Cheove duše, duboko uvjerene da je borba za potlačene i obespravljene, borba za živote djece, ne samo izraz ljubavi prema ljudima nego istinska i ispravna stvar, koja obasjava ljude dobrim i vodi ih ka pobjedi, uprkos svih brutalnosti i nakaznosti, koje je život namijenio robovima.

Osloboditi ljude ropstva i učiniti njihov život dostojnim, svijetlim i zdravim, ideja je vodilja Che Guvare i u drugim prilikama i na drugi način i njegove kćeri. Che nije čovjek oružja – kazala je Aleida – on je čovjek ljudskosti. Oružje je uzeo, jer se u tim brutalnim prilikama nije drugačije moglo boriti za ljudsko dostojanstvo i slobodu. Brutalno ubijen - Che je pobijedio.

Na primjedbe o kultu ličnosti i na saznanje o mnogim neprijateljima Kube i kubanske revolucije ta žena naivnog i djetinjeg izgleda odgovorila je vrlo mudro. I na suncu ima mrlja – kazala je – a ipak - što bismo bez sunca? Ispričala je priču – u stvari pjesmu - jednog kubanskog pjesnika o čovjeku koji je gajio bijelu ružu.

Gajim bijelu ružu da ti miriše i da je njeguješ, kao prijatelj. No ako me mrziš i ako mi prijatelj nisi, pa ubereš bijelu ružu, ona će ti i ubrana mirisati i njen će ti miris govoriti o mojoj ljubavi i prijateljstvu.
Na to je Aleida zapjevala u Italiji uglazbljenu pjesmu - i to glasom na kojem bi joj mogli pozavidjeti mnoge profesionalne pjevačice: "Coltivo una rosa bianca...e ti porgo una mano franca" (Njegujem bijelu ružu i pružam ti iskreno ruku...)

Jasna Tkalec
Član predsjedništva
Socijalističke radničke partije
Najmanje 19 civila ubijeno u napadima ukrajinske vojske na Gorlovku i LuganskFrancuska spremna dati azil iračkim kršćanima kojima prijeti pokolj od strane ISIL-aEkstremna brutalnost ISIL-a: odrubljene glave vojnika nabijaju na kolacIzrael raketom pogodio kući lidera Hamasa u GaziKijev tvrdi kako se vojska približava lokaciji pada MH17Iran predstavlja nove radare i raketne sistemeJapan uvodi sankcije Rusiji, SAD hvali TokioArtiljerijski napadi ukrajinske vojske na istočni grad Gorlovka - ubijen veći broj civilaNapad na konvoj britanske ambasade u TripolijuSve žešći sukobi: preko 50 ubijenih u Libiji, od toga 23 egipatska radnika u TripolijuBoko Haram oteli suprugu kamerunskog potpredsjednikaSirijska vojska vratila kontrolu nad plinskim poljem u provinciji HomsNjemački ministar financija sugerirao kako je Njemačka spremna uvesti sankcije Rusiji: "Moramo staviti mir ispred ekonomskih interesa"SAD tvrdi: "Rusija napada ukrajinsku vojsku artiljerijom"Žestoki sukobi nastavljaju se u Tripoliju i BengazijuNorveška jača sigurnost zbog straha od povratka radikala iz SirijeAustralija šalje 190 policajaca i vojnika u Ukrajinu s ciljem osiguravanja lokacije pada zrakoplova MH17Francuska šalje trupe na lokaciju pada putničkog zrakoplova Air AlgerieIzraelski MVP Lieberman UN Vijeće za Ljudska Prava nazvao "vijećem za teroriste"Fouad Massoum - novi irački predsjednikIzraelske snage otvorile vatru na palestinske prosvjednike u Zapadnoj obali: dvoje mrtvih, preko 200 ranjenihUkrajina bi mogla postati NATO vojni partnerSAD i Nizozemska traže dodatne sankcije protiv RusijeAmeričke i europske aviokompanije prekinule letove za Tel Aviv, broj mrtvih u Gazi raste, UN: "Velika mogućnost da Izrael vrši ratne zločine"Bugarski premijer Plamen Oresharski podnio ostavku
Pratite advance.hr
Fokus: najnovije vijesti
» pregledaj sve
Najčitanije Najkomentiranije Najnovije
1Kijev potvrdio prelazak preko 40 ukrajinskih vojnika na teritorij Ruske Federacije - Ruski FSB tvrdi kako su zatražili azil, u Ukrajini prosvjedi protiv rata i mobilizacije2State Department: "Imamo četiri satelitske fotografije koje dokazuju da Rusija položaje ukrajinske vojske bombardira sa svog teritorija!"3Presudni dani za opstanak Donbasa - Igor Strelkov: "Prekine li ukrajinska vojska komunikaciju Lugansk - Donjeck to će za nas biti propast!" 4Optužbe za kršenje sporazuma iz 1988. - SAD tvrdi kako je Rusija testirala zabranjenu krstareću raketu s kopnenim lansiranjem5Analiza: Libija je propala država, a panični bijeg osoblja američke ambasade je dokaz promašene politike "svrgavanja diktatorskih režima" - General Haftar se dogovorio s 2,000 plemenskih vođa koji nisu sudjelovali u pobuni 2011.6Sergej Lavrov: "Mi ne živimo u kamenom dobu i kad netko kaže da se nešto može sakriti to je neozbiljno, a moguće sankcije će Rusiji donijeti još više neovisnosti"7SAD i EU uvode strože sankcije Rusiji, Njemačka polako popušta tvrdeći kako je u pitanju "mir u Europi", saga oko kompanije Yukos - europski sud presudio protiv Rusije, presuda teška 50 milijardi USD8Iračka sunitska plemena stvaraju svoje milicije i kreću u borbu protiv ISIL-a, ali poručuju premijeru Al-Malikiju kako njihov stav prema njemu "ostaje isti"9Na pomolu znatna eskalacija agresije na Gazu, Netanyahu ističe kako se Izrael mora pripremiti na "produljenu kampanju" - napadi postaju sve intenzivniji10Od ponoći ubijeno preko 100 Palestinaca, izraelske granate onesposobile jedinu elektranu u Gazi, glavni direktor: "Elektrana je gotova!" - preko milijun Palestinaca moglo bi uskoro biti u mraku
Pregled komentara (15)
copyright advance.hr 2014 | kontakt informacije | uvjeti korištenja