Svako carstvo u povijesti željelo je ostati upamćeno po velikim infrastrukturnim projektima poput gradova, prometnica, arena, amfiteatara i drugih arhitektonskih građevina. Nacistička Njemačka po tim ambicijama bila je na vrhu slično kao i Sovjetski Savez. Treći Reich je stvarao novo društvo, novog čovjeka i državu novog izgleda koja raskida s prošlošću i započinje putovanje prema budućnosti koja je imala obrise utopije.
Nacističko rukovodstvo na čelu sa svojim vođom bilo je opsjednuto dimenzijama. Željeli su u svemu biti rekorderi. Adolf Hitler je smatrao da je nešto kvalitetno onoliko koliko je veliko, glomazno i pompozno. Zato je želio visoke i široke zgrade, dugačke avenije ulica, spektakularne dvorane i kupole, Berlin kao prijestolnicu svijeta, najljepšu i najuređeniju mrežu gradova na svijetu, prsten naselja na Istoku... Nacističke građevine trebale su postojati stotinama i tisućama godina kao podsjetnik budućim generacijama o snazi njemačkog carstva.
Vođa Reicha je sanjao o zgradi koja je rušila sve rekorde. Od 1937. u berlinskoj Umjetničkoj akademiji stajala je u zapečaćenim i čuvanim izložbenim prostorijama 30-metarska maketa goleme cestovne osi kroz središte Berlina. Na središnjoj točki trebao je stajati golemi Narodni dom (Volkshalle). Projekt se temeljio na skici koju je sam Hitler izradio dvadesetih godina. Hitler je dao izgraditi siguran prolaz iz kancelarije Reicha do prostorije s maketom, pa bi noću sa svjetiljkom u ruci vodio goste kako bi im pokazao kako će izgledati novi Berlin. Ulica je trebala biti široka 130 metara - namjerno šira za jednu trećinu od Champs-Elisesa - i presvođena na jednom mjestu granitnim slavolukom visokim 117 metara, najvećim na svijetu, s uklesanih 1 800 000 imena Nijemaca poginulih u Prvom svjetskom ratu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.