Prioritet SAD-a prekinuti je svoju ovisnost prema uvozu energije, a po tom pitanju krenulo se u otvaranja velikih depozita plina i nafte na teritoriju SAD-a putem hidrauličkog frakturiranja ("fracking").
Što je to hidrauličko frakturiranje? To je postupak drobljenja stijene uz pomoć hidrauličke tekućine pod vrlo visokim tlakom. Voda je pomiješana s pijeskom i kemikalijama te se ubrizgava pod visokim tlakom u bušotinu. To pak rezultira malim pukotinama kroz koje onda teku prirodni plin, nafta i druge tvari. Kada se ukloni hidraulički tlak, mali fragmenti pijeska ili aluminijeva oksida održavaju pukotine otvorenima. Ova tehnika se koristi za vađenje zaostaloga plina, plina iz škriljevca, ili u slojevima ugljena.
Zagovornici ove metode tvrde, da se fragmentacijom može doći do nedostupnih golemih količina fosilnih goriva. Protivnici tvrde da hidrauličko frakturiranje dovodi do zagađenje vode, kvalitete zraka, ispuštanje opasnih kemikalija, te čak da izazva potrese.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.