Nastavak teksta (za prvi dio kliknite ovdje)
Opći ekonomski oporavak, koji je započeo 90-ih godina 19-tog stoljeća i početkom 20-ih, prekinut je panikom koja je pogodila Wall Street i SAD 1907. godine, te je bila uvertira za nastanak Federalnih rezervi.
U pozadini događaja iz 1907. bila je newyorška banka srednje veličine zvana Knickerbocker Trust Co., na čijem je čelu bio Charles Tracy Barney. On i njegov poslovni partner Frederick Augustus Heinze nakanili su monopolizirati dionice kompanije United Copper, velikog proizvođača bakra, metala za kojim je vladala velika potražnja u to doba; na suprotnoj strani stajali su interesi obitelji Rockefeller, koja je kontrolirala veliku tvrtku Amalgamated Copper Company. Želeći monopolizirati tržište bakra, Frederick A. Heinze osnovao je vlastitu banku, Mercantile National Bank sa sjedištem u New Yorku; izašavši na newyoršku burzu, bacio je 'rukavice u lice' obitelji Rockefeller.
14. listopada 1907. dionice United Copper porasle su na više od 62 dolara; dva dana kasnije pale su na svega 15 dolara. 'Glava obitelji' John D. Rockefeller se riješio svoga protivnika tako što je na tržište dopremio milijune kilograma bakra prouzročivši time pad cijene bakra, što je posljedično dovelo do pada cijene dionica kompanije. S obzirom da je F. A. Heinze bio povezan s još šest newyorških banaka srednje veličine, vijest o njegovoj povezanosti s tim bankama dovela je do navale štediša na spomenute banke i na Mercantile National; ipak, prava panika je nastala kad se saznalo da je predsjednik treće po veličini štedne banke u New Yorku, Charles F. Morse, poslovno povezan s Mercantile National što je stvorilo navalu na Knickerbocker Trust.
Banka je odmah osjetila posljedice; bili su prisiljeni obratiti se Udruženju klirinških banaka, na čijem čelu je bio J. P. Morgan te moliti za kredit. Prije sporazuma oko bilo kakvog kredita, J. P. Morgan je tražio reviziju poslovnih knjiga banke Knickerbocker Trust Company, a na čelu revizorske skupine je bio Benjamin Strong, kasnije budući prvi guverner Banke za savezne rezerve u New Yorku. Odbivši zahtjev za kredit, glasine o nelikvidnosti su se širile te su ljudi navalili na tu banku i ostale trustovske banke što je dovelo do rasprodaje dionica kako bi banke došle do novca; posljedica svega je krah Newyorške burze. Diljem zemlje regionalne banke su odbijale mijenjati novac za zlato (iako su bile dužne zakonom), jer su se bojali gubitka 'čvrstog novca'.
Panika, od koje je najviše profitirao J. P. Morgan i banke oko njega, a koja se dogodila u vrijeme Theodorea Roosevelta, stvorila je dojam kod mnogih građana i političara da bi centralizirana monetarna politika trebala zaživjeti. Rezultat krize iz 1907. godine je i poziv Roosevelta i Kongresa na izradu studija o tome, pri čemu je jedna od njih, tzv. Warburgov plan, koji je dobio ime po Paul Warburg Moritzu (1810-1932), američkom bankaru njemačkih korijena koji je bio jedan od ključnih sudionika sastanka na Jekyll Islandu, gdje je i donesen plan za uspostavljanje Sustava saveznih rezervi, tj. FED-a. Pojedini autori tvrde da je on pravi tvorac Zakona o sustavu saveznih rezervi. Ovim planom predloženo je uspostavljanje centraliziranog bankovnog sustava koji bi nadgledao 'Upravni odbor' od 42 člana, sastavljen od predstavnika Ministarstva financija, kontrolora banaka, rizničara SAD-a, šest članova Kongresa, dvadeset predsjednika podružnica centralne banke, dvadeset članova za koje se izjasne banke članice koje bi posjedovale dionice te guvernera (predsjednika upravnog odbora).
Druga studija, Fowlerov plan, predlagala je sličan sustav kojim bi upravljao 'Financijski sud', trebao bi biti sastavljen od sedamnaest članova, koje bi imenovao predsjednik, a predstavljali bi određena područja zemlje. Nakon razmatranja i debata Kongres 1908. godine donosi, a Theodore Roosevelt potpisuje Zakon Aldrich-Vreeland, koji zahtjeva da Kongres imenuje Nacionalnu monetarnu komisiju. Kongres je naložio komisiji, na čijem je čelu bio senator Nelson Aldrich, da predloži reforme nužne kako bi se ustanovila centralna banka te spriječilo buduće novčane panike na financijskim tržištima; rezultat rada komisije stiže 1911. godine Aldrichovim planom za centralnu banku SAD-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
