Turska vanjska politika često je znala biti predmetom pažnje svjetske javnosti, a posebice javnosti na Balkanu. To je shvatljivo budući da je Turska nekad tvorila glavnu okosnicu svjetske sile Osmanlijskog carstva, a reformama koje je pred skoro stoljeće uveo Mustafa Kemal Ataturk, Turska je 1923. postala moderna sekularna republika – prva takva sekularna država s muslimanskom većinom na svijetu.
Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine 1992. politika Turske prema toj zemlji uvijek je bila pod povećalom, a posebno otkada je ranih 2000-ih na vlast došla nacionalistička i konzervativna Stranka pravde i razvoja AKP, a predsjednik vlade postao Recep Tayyip Erdogan.
Erdoganova bosanska politika odnosno njegova politika prema Bosni i Hercegovini predmet je žestokih prijepora, polemika i sukoba. Za neke - Srbe i Hrvate u BIH - ona je negativna i opasna dok je za Bošnjake ona dobrodošla i očaravajuća. I doista tursko vodstvo svojim ponašanjem i pristupom s jedne strane potiče odobravanje i obožavanje, a s druge strane raspaljuje bijes, nelagodu i nepovjerenje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.