Nakon sklapanja dogovora s Iranom, Izrael je postao iznimno glasan i aktivan oko rušenja tog dogovora. Iz Jeruzalema se šalju upozorenja da će iranski nuklearni program dovesti do utrke u naoružanju na Bliskom istoku, te da je trajna prijetnja izraelskoj državi. U cijeloj raspravi oko naoružanja u tom dijelu svijeta, međutim, nije istaknuta jedna druga činjenica, a to je da Izrael ima arsenal nuklearnog naoružanja i sofisticirane sustave koji su desetljećima daleko od onih iranskih. I dok se prema van Izrael nastoji prikazati slabom i ranjivom državom bez zaštite, ovi podaci govore suprotno.
Prva je američka obavještajna zajednica primijetila razvoj izraelskog nuklearnog programa krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Predsjednik John F. Kennedy pritisnuo je izraelskog premijera Davida Ben-Huriona da ne nastavi s nuklearnim programom, smatrajući da bi to dovelo do regionalne nuklearne utrke u naoružavanju. Pod Kennedyjevim pritiskom, Izrael je pristao na američku inspekciju svojih reaktora Dimona, koje su sagradili Francuzi, ali je potom sustavno blokirao bilo kakav ozbiljniji proces inspekcije u Centru za nuklearna istraživanja u Negevu.
Izrael nikada nije potpisao Povelju o neproliferaciji nuklearnog oružja niti je ikad priznao da posjeduje nuklearno naoružanje. SAD su prestale protestirati protiv izraelskog programa tijekom predsjedničkog mandata Richarda Nixona. Ni Jeruzalem niti Washington nisu javno raspravljali o tome.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.