Dok kapitalizam gomila milijune beskućnika, nezaposlenih i gladnih Papa tvrdi kako je "marksizam na Kubi zakazao"

D. Marjanović (advance.hr)
vrijeme objave: Utorak - 27. 03. 2012 | 19:13
Papa Benedkit XVI stigao je na Kubu kako bi propagirao vjeru, ali - sudeći prema izjavama - i politiku. Neposredno prije njegovog dolaska na Kubu tamošnjim vlastima i narodu je poručio "marksizam je zakazao". Ako to Papa zaista misli, onda očito ne zna čitati ekonomske i druge statističke podatke.

Stanovnici Kube imaju daleko najveći životni vijek u regiji, zdravstvo i školstvo besplatno je za svih, da nitko nije gladan ili da mu ne fali krov nad glavom i dalje se brine država. Nakon raspada SSSR-a Kuba se okrenula permakulturi i lokalnoj poljoprivredi, zbog toga danas ima možda i najzdraviju hranu na svijetu - reorganizacija cijelog društva ne bi bila moguća bez pravovremene i točne intervencije države. Kuba je među prvim zemljama u svijetu po broju liječnika po glavi stanovnika.

Svaki stanovnik Kube ima krov nad glavom, ukupna renta ga stoji tek 10% godišnje plaće. Glad na Kubi je nepoznanica. Prosječni Kubanac ne živi u luksuzu, ali definitivno ima sve za život dostojan čovjeka - struju, plin, Tv, radio i sve ostale potrepštine sastavni su dio gotovo svakog doma. Koliko stanovnika danas u SAD-u mogu samo sanjati o tim osnovama?
Na Kubi možete završiti kao beskućnik jedino ako beskućništvo doživljavate kao filozofski stav.

Kuba ima pismenost od 99,8%, smrtnost novorođenčadi manja je nego u nekim razvijenim zemljama. Kuba je jedina zemlja na svijetu koja zadovoljava WWF standarde obnovljivog razvoja - drugim riječima, Kuba je jedini model prema kojem ovaj svijet može dugoročno opstati.

Što je gospodin Papa zapravo želio reći kada je, na oduševljenje korporativnih medija diljem svijeta, poručio "marksizam ne funkcionira". Da li su ovi veliki uspjesi na Kubi nastali sami od sebe? Nekim neobjašnjivim čudom? Ne, upravo je kubanski socijalizam - koji kao direktan izvor koristi djela Karl Marxa - zaslužan za sve ovo. Kuba, da nije podobnih medija, danas bi se proučavala kao glavna smjernica kojom valja krenuti. Američke sankcije i uvođenje embarga ruše države diljem svijeta, Kuba je pritisnuta njima već preko pola stoljeća i unatoč tome, unatoč svim pokušajima da je se slomi, i dalje prosperira i prkosi pred cijelim ljudskim rodom.Zašto se gospodin Papa ne osvrne na druge zemlje? Zašto malo ne pogleda kako mu katoličko stado danas živi u Španjolskoj i Italiji? Što je tamo "zakazalo"? Mladi ljudi diljem Italije i Španjolske nemaju posao, bore se za vlastitu egzistenciju, siromaštvo eskalira, ljudi se hrane po kontejnerima - ali ne, nije kapitalizam zakazao, već socijalizam. Zašto? Zato jer vjerski vođe na Kubi ne sjede u zlatnim stolicama?

Kapitalizam je taj koji je zakazao, kapitalizam je taj koji je proizveo sustav koji je u potpunosti suprotan s učenjima Krista.
"Lakše je devi proći kroz ušicu igle no bogatašu stići u kraljevstvo nebesko", zar te poruke koje je uputio Isus svojim učenicima danas Papi ne znače baš ništa? Gdje je na svijetu najveći jaz između bogatih i siromašnih? Na Kubi? Ili je možda među najnaprednijim kapitalizmima kao što je SAD?

Papa se svijetu predstavlja kao učen čovjek - onda Papa zasigurno zna da na Kubi nije vladao "marksizam" oduvijek već su ga revolucijom donijeli Fidel Castro, Che Guevara i ostali revolucionari 1959.
Prije socijalističke revolucije, prema UN-ovoj ekonomskoj komisiji za Latinsku Ameriku, jaz između bogatih i siromašnih (ukupna primanja najbogatijih 10% populacije podijeljena s ukupnim primanjima najsiromašnijih 10%) bio je 1 naprema 64 - nakon uspostave socijalizma taj omjer je pao na 1 naprema 4.
Ali ne, jednakost među ljudima nije dobra - za Papu je to propali sistem koji treba što prije mijenjati na onaj neo-liberalni.

Svojim politikantskim nastupom Papa je pokazao koju stranu podržava. Danas se nastoji prikazati slika u medijima da je narod Kube fanatično dočekao Papu i kako jedva čekaju da njegove ekonomsko-socijalno-političke najave postanu stvarnost. Istina je sasvim drugačija - doček nije bio nimalo spektakularan.
"za razliku od Meksika, publika je bila daleko manje entuzijastična", prenosi CBS news.

Kubanci su narod koji drži do tradicije, ali to ne znači da Papa ima velik utjecaj.
"Ako krstimo našu djecu u Katoličkoj Crkvi, to je većinom radi tradicije, jer tako su radili naši očevi i djedovi. Svećenici će onda reći kako su svi kršteni zapravo Katolici, ali i oni sami znaju da to nije istina", rekao je Lazaro Cuesta za Havana Times.

Cuesta je predstavnik najbrže rastuće vjerske zajednice, ali ona nije Kršćanstvo nego Santeria - tradicionalno afričko vjerovanje. Afro-kubanski sveci zovu se Orishas i u njih, prema Lazaro Cuestu, vjeruje oko 80%. Katolička crkva se jako protivi tom trendu.
Zašto toliki broj Kubanaca se okreće Santeriji, a ne Kršćanstvu? Cuesta daje u slijedećem pojašnjenju: "Ljepota Santerije je u tome da se bavi ovozemaljskim problemima kao što su zdravlje, ljubav, posao... Mi u Santeriji ne nudimo raj, već pomažemo jedni drugima da nam život bude bolji ovdje, na zemlji".
Veliki povratak jastreba: Američki izbori za Senat i eskalacija rata u Siriji Bivši poljski MVP tvrdi kako je Putin Tusku nudio podjelu "umjetne" Ukrajine Otvaranje sjeverne granice Kobanija: Kako je Amerika zauzdala turske ambicije Deklarirani fašizam u današnjoj Italiji: Kako ga se spašavalo i kolika će biti prijetnja Bliski istok pretvara se u buktinju kojom će dominirati novi savezi i iznenađujući raskoli Sjevernoafrički rat protiv Islamista: egipatska vojna intervencija u Libiji Iza novih Hladnih ratova: ruska nestabilna buržoazija i američka velika proletarizacija Analiza: Dolazak Vladimira Putina u Beograd i Srbija između Istoka i Zapada Analiza: Zona zabrane leta kao početak vrućeg rata između Washingtona i Damaska Od Bengazija do Kobanija: Još neviđena nehumanost moderne vanjske politike Razbijanje Rojava revolucije: ideali direktne demokracije upravo se guše genocidom Kako Turska ucjenjuje SAD oko Sirije i može li se Obamina frakcija oduprijeti Erdoganu? Sirija kroz godine sukoba: Kako se održala, mitovi o sektaškom ratu i nove prijetnje Američki potpredsjednik Biden optužio saveznike SAD-a za stvaranje ISIL-a Minute do genocida: Pad Kobanija biti će nezamislivi gubitak i sramota za svijet Robovi koji su porazili Napoleona: Od prve crnačke republike do smrti "Baby Doc-a" Nova Vlada zauzima stav - Švedska postaje prva EU država koja će priznati Palestinu Slučajni diktatori i ponude s posljedicama: Historijski kontekst rata u Siriji i revanšizam
izvor(i): CBS | Havana Times | Telegraph
copyright advance.hr 2014 | kontakt informacije | uvjeti korištenja