Kada u Europi govorimo o socijalizmu, neminovno se nameću određene stereotipne konotacije i maglovite slike staljinističke nomenklature koja riječ "proletarijat" spominje još samo u okvirima formalne propagande.
Stoga odmah u startu te ideje moramo diferencirati od nečega što kolektivno možemo nazvati "socijalizam 21. stoljeća" - onaj tko ne pristaje na diferencijaciju je:
a) nedovoljno upućen u konkretne razlike
ili
b) smisleno odbija diferencijaciju zbog svojih političkih (nužno kontradiktornih) stavova
Dani "crvene pošasti" davno su iza nas, socijalistički modeli koji nam se nude na razmatranje više nisu bauk, već možda i jedina, konkretna, uspješna, alternativa kolapsirajućem neoliberalizmu.
Neoliberalni kapitalizam živi i preživljava još samo zahvaljujući glorifikaciji pojedinih (najvećih) medija i oportunih državnih vlasti kojima zapravo ni nije bitno kako se sistem zove, sve dok radi za njihove interese.
Tu neoliberalni kapitalizam još uvijek caruje, no, on je mrtav u očima milijuna radnika i stanovnika koji su pokradeni, obespravljeni i izrabljivani pod dominacijom istog.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.