Zemlje Zapada koje su od početka rata u Siriji ulagale velike napore kako bi došlo do nasilnog rušenja sirijskih vlasti pokazuju se danas, sasvim očekivano, kao zemlje s najvećim deficitom diplomacije i logičnog promišljanja o aktualnoj evoluciji sukoba u Siriji.
Čak iz jedne Saudijske Arabije stižu neslužbene informacije kako "smjena režima" za njih više nije prioritet (ali i dalje žele odlazak Assada, vidi: Analiza: Sprema li se za Siriju "ograničena" smjena režima i Irački scenarij?), već to postaje potreba hitnog zaustavljanja ISIL-a čiji bi se militanti mogli okrenuti i protiv Rijada, naročito lokalni saudijski ekstremisti koje su snage sigurnosti počele hapsiti diljem zemlje, no nitko ne zna koliko ih zapravo ima.
Strah za tron polako tupi saudijsku oštricu prema Siriji
Na laganu promjenu stajališta pojedinih aktera u Rijadu nevojbeno je utjecala i pretpostavka da su ISIL zapravo samo ekstremnija i radikalnija verzija inicijalne prijetnje od koje strahuju desetljećima - Muslimanske Braće. Kada promatramo šire kompleksne odnose na Bliskom istoku nije teško uočiti kako protiv ISIL-a progovaraju svi, izuzev dvije zemlje koje slove kao ključni simpatizeri Muslimanske Braće - Turska i Katar (opširnije: Geopolitika genocida: ISIL, Turska i napad na američke ekonomske interese u Iraku).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.