Analiza: Sve veće tenzije između Washingtona i Ankare, turski premijer Erdogan: "Više ne razgovaram s Obamom"

Odnosi između Turske i SAD-a su uvijek bili kompleksni. Faktori koji ih danas povezuju su uzajamni interesi, naročito kada je riječ o destabilizaciji Sirije gdje su se obje sile našle na istoj strani. No, ta činjenica ne znači puno - pogledajmo samo širi Bliski istok. Primjerice, jedan Katar i Saudijska Arabija su također na istoj strani kada je riječ o financiranju i naoružavanju pobunjenika u Siriji, ali su ove dvije zemlje ljuti rivali o čemu nam dovoljno govori i njihov ideološki sukob oko politike Egipta.

No, Turska je poseban slučaj u toj regiji, ona je NATO članica i kao takva je od iznimnog značaja za projiciranje američkih interesa i ambicija. No, baš zato što je toliko važna, SAD bi svakako preferirao Tursku u kojoj je politička klima drugačija jer ono čemu svjedočimo zadnjih nekoliko godina je konsolidacija moći u rukama premijera Erdogana. Ove jeseni dolaze i predsjednički izbori u Turskoj, Erdoganova pobjeda je gotovo sigurna, a on je već najavio kako će tražiti znatno veće ovlasti u rukama predsjednika.

Na neki način moglo bi se reći da Turska "izmiče kontroli" po modelu Rusije, gdje je koncentracija moći završila u rukama jednog čovjeka, Vladimira Putina, mada je u Turskoj otpor protiv Erdogana znatno snažniji.

Sam Erdogan vjeruje da mu Amerikanci "pakuju", da je pobuna na neki način iscenirana i zbog toga često proziva američke medije. Nije posve jasno na što točno turski premijer misli - kada se Zapadni mediji na nekoga obruše kao jedan to izgleda poprilično drugačije, recimo baš kao sada na Rusiju. Ako je i bilo kritike na račun Erdogana za vrijeme masovnih prosvjeda i opće policijske brutalnosti, ta kritika je bila vrlo blaga. Štoviše, brojni mediji su ga čak i "izvlačili" iz neugodne situacije ističući kako je on "ipak ekonomski unaprijedio zemlju".

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.